PROFILPELAJAR.COM

Odilon Redon

Odilon Redon
simbolizam / postimpresionizam
Odilon Redon 1880.
Rođenje 20. travnja 1840.
Bordeaux, Francuska
Smrt6. srpnja 1916. (76 god.)
Pariz
NacionalnostFrancuz
Vrsta umjetnostislikarstvo, grafika, crtež
Poznata djelaKiklop, Pandora
UtjecaoNabis, nadrealizam
UtjecaliGustave Moreau
NagradeLegija časti (1903.)
Portal o likovnoj umjetnosti
Portal o životopisima


Odilon Redon (20. travnja 1849., Bordeaux – 6. srpnja 1916., Pariz) bio je francuski slikar, ilustrator, crtač i grafičar. Jedan je od glavnih predstavnika simbolističkog pokreta u slikarstvu. Prijateljevao s pjesnicima simbolistima (Stéphane Mallarmé, Paul Valéry) i slikarima skupine Nabis, te se smatra pretečom nadrealizma.[1]

Život

Autoportret iz 1880., Musée d'Orsay, Pariz.

Rođen je kao Bertrand-Jean Redon u Bordeauxu, u imućnoj obitelji. Njegov otac se obogatio trgovinom robovima u Francuskoj Louisiani 1830-ih, a njegova majka je bila Francuska Kreolka. Mladi Bertrand je nadimak „Odilon” dobio po majčinom obiteljskom imenu, Odile.[2] Odilon nije uspio upisati arhitekturu na École des Beaux-Arts u Parizu (njegov mlađi brat, Gaston Redon, postao je kasnije poznatim arhitektom), pa se školovao za kipara, kao i za gravure i litografije, a 1864. i za slikara u ateljeu Jean-Léona Gérômea.

Godine 1870. pridružio se vojsci kako bi služio u Francusko-pruskom ratu.[3] Nakon rata, u Parizu je radio gotovo isključivo s ugljenom i litografijom (što je on zvao svojim noirs, tj. „crncima”). Njegov prvi album litografija bio je Dans le Rêve („U snu”, 1879.). Ostao je relativno nepoznat sve do objavljivanja kultnog romana Joris-Karla Huysmansa 1884. godine pod naslovom À contrapèle („Protiv struje”) u kojem dekadentni aristokrat skuplja Redonove crteže.[4]

U dobi od 40 godina, Redon je oženio Camille Falte, mladu kreolku s otoka Île Bourbon. Imali su sina, Arïja Redona (30. travnja 1889. – 13. svibnja 1972. u Parizu), likovnog umjetnika koji je pozirao ocu kao dijete.[5]

Godine 1884. bio je jedan od osnivača „Salona neovisnih” (Salon des indépendants), koji je umjetnicima omogućio slobodno izlaganje, odvojeno od službenog Pariškog salona. God. 1886. izlagao je na posljednjoj izložbi impresionista[6] i izložbi društva Les XX, belgijskih postimpresionista, a 1899. je izlagao sa skupinom Nabis.[7]

U 1890-ima počeo je koristiti pastele i uljane boje, koji su dominirali njegovim radom do kraja života. Razvio je i živo zanimanje za hinduističku i budističku religiju i kulturu, što se sve više očitovalo u njegovom radu.

Redon je umro 6. srpnja 1916. u Parizu.[8]

Djela

U svojim osebujnim crno-bijelim grafikama, osobito litografijama (noirs), obrađivao je književno-simbolističke teme (Apokalipsa sv. Ivana, 1899). Od 1890-ih profinjenim koloritom u pastelu, akvarelu i ulju slikao fantastične i mitološke kompozicije (Kiklop, 1914.), te mrtve prirode, osobito cvijeće. [1]

Redon je danas možda najpoznatiji po svojim snovitim slikama u pastelu i uljenim bojama nastalim u prvom desetljeću 20. stoljeća, koje su bile inspirirane japanskom umjetnošću (japonizam) i naginjale su apstrakciji. Njegove su teme ostale iste: klasični, orijentalni, biblijski, književni i znanstveni mitovi, prilagođeni njegovom jedinstvenom i pomalo halucinantnom unutarnjem vidu. Tako je Redon dao oduška svojoj mašti, ispreplićući poganske mitove sa znanstvenim materijalizmom, imaginarne životinje sa strojevima iz industrijske revolucije. Njegova poetska ikonografija „običnog transformiranog u ekstravagantno i mistično” je ključ entuzijazma koji je njegov rad pobudio kod suvremenika poput Nabisa i posljedičnog priznanja kao preteče nadrealizma.

  • Kronološka galerija odabranih djela
  • Čuvar voda, litografija, 1878.
    Čuvar voda, litografija, 1878.
  • Oko poput čudnog balona ide u beskonačnost, 1882.
    Oko poput čudnog balona ide u beskonačnost, 1882.
  • Cvjetni oblak, 1903.
    Cvjetni oblak, 1903.
  • Cvijeće, 1903.
    Cvijeće, 1903.
  • Ofelija, oko 1904.
    Ofelija, oko 1904.
  • Buda, oko 1904.-1907.
    Buda, oko 1904.-1907.
  • Raspeće, 1910.
    Raspeće, 1910.
  • Kiklop, 1914.
    Kiklop, 1914.
  • Otmica Ganimeda
    Otmica Ganimeda

Literatura

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Odilon Redon
  1. ↑ a b Redon, Odilon, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21. srpnja 2026.
  2. ↑ Rebecca Seiferle, Odilon Redon's Life and Legacy, The Art Story Contributors (engl.) Pristupljeno 21. srpnja 2026.
  3. ↑ Hailee Sharyk, [Chapter 10 – Odilon Redon], Library Publishing for Open Textbooks, 1. siječnja 2022. (engl.) Pristupljeno 21. srpnja 2026.
  4. ↑ Joris-Karl Huysmans, Gegen den Strich („Protiv struje”), Altenmünster, 2012. ISBN 978-3-8496-1684-7 (njem.)
  5. ↑ Portret d'Arï Redon au col marin – Odilon Redon, Musée d'Orsay, 9. siječnja 2023. (fr.) Pristupljeno 21. srpnja 2026.
  6. ↑ Margaret Samu, Impressionism: Art and Modernity, www.metmuseum.org, listopad 2004. (engl.) Pristupljeno 21. srpnja 2026.
  7. ↑ Odilon Redon – Tiermalerei – Tiere in der Kunst, Catplus.de, 6. studenoga 2015. arhivirano iz izvornika 12. rujna 2024. (njem.) Pristupljeno 21. srpnja 2026.
  8. ↑ Die Pinakotheken, Die Kathedrale (M+) (njem.) Pristupljeno 21. srpnja 2026.

Vanjske poveznice

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.