Oddy proba

Oddy proba odnosno Oddyjev test je postupak koji je u Britanskom muzeju osmislio znanstvenik konzervator Andrew Oddy[1] 1973.godine,[2] a u svrhu ispitivanja kompatibilnosti materijala korištenih kod izlaganja ili čuvanja objekata kulturne baštine. Konstrukcijski materijali u građevinarstvu se često provjeravaju u smislu sigurnosti korištenja. Međutim iako isti mogu biti sigurni kao građevinski materijal, ipak mogu sadržavati i materijale koji nisu kompatibilni s kulturnom baštinom, te joj dapače mogu i naštetiti. Kiseline, formaldehid i druga isparenja mogu oštetiti ili čak dovesti do uništenja predmeta kulturne baštine.

Postupak

Za probu nam je potreban uzorak materijala koji ispitujemo, te isti stavljamo u hermetički zatvorene posude, u koje stavimo i tri metalna uzorka - srebrni,olovni i bakreni. Isti se s uzorkom niti međusobno ne smiju direktno dodirivati.[3] U posudu s uzorcima stavljamo i malo vode, te je izlažemo temperaturi od 60 stupnjeva Celzijusa na 28 dana. Kao kontrolni uzorak u drugu posudu stavljamo samo tri spomenuta metala. Ako nakon otvaranja na uzorcima ne vidimo nikakovih promjena, ispitivani materijal pogodan je za uporabu kod izlaganja ili čuvanja predmeta kulturne baštine.

Osnovni oblik Oddy probe

Svaki od tri metala pokazuje nam na drugi vid zagađenja - srebro sulfide, olovo organske kiseline poput octene i mravlje, te aldehide i bakar na kloride, okside i sumporne spojeve.

Razvoj

Oddy test doživio je vremenom brojne modifikacije i poboljšanja. Dok je Oddy za probu uzorke metala i ispitivani materijal stavljao u odvojene posude, Bamberger i suradnici[4] su sva tri uzorka i ispitivani materijal stavili u jednu posudu, te tako postupak pojednostavili. Robinett i Thickett (2003)[5] su pak "tri u jedan" koncept poboljšali stabiliziranjem metalnih uzoraka.

Glavni nedostatak testa je moguća subjektivnost pri interpretaciji rezultata,[6] jer radi se o prije svega vizualno zasnovanoj procjeni.

Oddy-jeve probe 0823b

Izvori

  1. http://www.metmuseum.org/Works_of_Art/objects_conservation/spring_2003/oddy.asp
  2. W.A.Oddy, "An unsuspected danger in display", Museum Journal 73, 1973, p.27-28
  3. Schiro,Mara "Oddy Test Protocols" http://www.conservation-wiki.com/index.php?title=Oddy_Test_Protocols&oldid=4830Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. rujna 2021. (Wayback Machine) Accessed February 6, 2012.
  4. Studies in Conservation, Vol. 44, No. 2 (1999), pp. 86-90.
  5. Studies in Conservation, Vol. 48, No. 4 (2003), pp. 263-268.
  6. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. kolovoza 2012. Pristupljeno 29. listopada 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.