NDEL1 (Nuclear Distribution Protein NudE-like 1) je protein uključen u organizaciju mikrotubula, regulaciju citoskeleta i pravilno odvijanje stanične diobe. Pripada evolucijski očuvanoj NudE obitelji proteina te ima važnu ulogu u razvoju i funkciji živčanog sustava. Humani NDEL1 sastoji se od 345 aminokiselina i posebno je važan u neuronima te u stanicama koje se aktivno dijele.^[2][3]

NDEL1 se sastoji od dvije glavne strukturne regije. N-terminalni dio sadrži dugu coiled-coil domenu bogatu alfa-uzvojnicama koja omogućuje stvaranje dimera i interakcije s proteinom LIS1.^[2] Coiled-coil strukture nastaju međusobnim omatanjem alfa-uzvojnica, čime nastaju stabilni proteinski kompleksi važni za organizaciju citoskeleta. Strukturne analize pokazale su da aminokiseline Ala88, Asp99 i Ser102 imaju važnu ulogu u stabilizaciji dimera.^[2]

C-terminalni dio proteina fleksibilniji je i nema stabilnu trodimenzionalnu strukturu, ali omogućuje vezanje regulatornih proteina poput DISC1 i 14-3-3ε.^[3] Zbog fleksibilnosti taj dio proteina sudjeluje u regulaciji različitih staničnih procesa i interakcijama s drugim proteinskim kompleksima unutar eukariotske stanice.

NDEL1 se najčešće pojavljuje kao paralelni homodimer. Regija između aminokiselina 114 i 133 predstavlja mjesto vezanja proteina LIS1, važnog za regulaciju mikrotubula i intracelularni transport.^[2]

Protein sadrži više mjesta fosforilacije koje reguliraju kinaze CDK1, CDK5 i DYRK1A. Fosforilacija utječe na lokalizaciju i aktivnost proteina unutar stanice.^[3][4] NDEL1 može biti i palmitoiliran na cisteinu 273, što može utjecati na interakcije sa staničnim membranama i drugim proteinima.^[3]

Struktura coiled-coil domene NDEL1 određena je metodom rendgenske kristalografije. Kristalne strukture dostupne su u Protein Data Bank bazi pod oznakama 2V66 za protein čovjeka i 2V71 za protein štakora.^[2][5] Dodatne biokemijske metode, poput cirkularnog dikroizma i mutacijske analize, korištene su za potvrdu stabilnosti proteinske strukture i interakcija s drugim proteinima.^[2]

NDEL1 nema signalni peptid ni transmembransku domenu pa se njegova lokalizacija odvija protein-protein interakcijama.^[3]

Protein se nalazi u centrosomu, kinetohorama i području diobenog vretena, strukturama povezanim s organizacijom mikrotubula tijekom mitoze.^[6] Eksperimentalna fluorescentna bojanja pokazala su prisutnost NDEL1 proteina u tim strukturama, što potvrđuje njegovu važnu ulogu u organizaciji citoskeleta i regulaciji stanične diobe.^[6][4]

NDEL1 je multifunkcionalan protein s pet glavnih uloga u stanici koje su međusobno povezane. Istaknute uloge su regulacija mikrotubula, organizacija citoskeleta i unutarstanični transport. NDEL1 djeluje kao regulator citoplazmatskog dineina, motornog proteina koji prenosi organele, vezikule i proteinske komplekse kroz stanicu. NDEL1 pritom surađuje s proteinom LIS1 te omogućuje aktivaciju dineina i njegovo pravilno vezanje na mikrotubule.^[7][8]

Važna funkcija NDEL1 povezana je s razvojem živčanog sustava, osobito tijekom migracije neurona u embrionalnom mozgu. Tijekom razvoja moždane kore neuroni se moraju premjestiti iz ventrikularne zone prema površinskim slojevima korteksa. NDEL1 sudjeluje u tom procesu regulirajući gibanje jezgre neurona duž mikrotubula putem dineinskog kompleksa. Poremećaji funkcije NDEL1 povezani su s abnormalnim razvojem moždane kore i neurološkim poremećajima poput lissencephalije.^[8]

Protein sudjeluje i u regulaciji aktivnosti dineina. N-terminalna domena potiče aktivaciju dineina i stabilizira njegovu interakciju s LIS1, dok C-terminalni dio može smanjiti vezanje dineina za mikrotubule. Time NDEL1 djeluje kao regulator koji kontrolira početak i zaustavljanje intracelularnog transporta.^[9]

Za razliku od bliskog srodnika NDE1, NDEL1 posjeduje i enzimsku aktivnost. Djeluje kao oligopeptidaza sposobna cijepati kratke neuropeptide poput bradikinina i neurotenzina, molekule važne za prijenos signala između neurona. Katalitičko mjesto enzima nalazi se na aminokiselini cisteinu 273. Aktivnost NDEL1 regulira protein DISC1, koji inhibira njegovu enzimsku funkciju.^[10]

NDEL1 također sudjeluje u mitozi i sazrijevanju centrosoma. Tijekom stanične diobe protein regulira organizaciju diobenog vretena i stabilnost mikrotubula. Fosforilacija NDEL1 pomoću Aurora-A kinaze važna je za pravilno razdvajanje centrosoma i regrutaciju proteina TACC3 tijekom diobe stanice.^[11]

Poremećaji ekspresije ili funkcije NDEL1 povezani su s neurodevelopmentalnim i psihijatrijskim poremećajima, uključujući shizofreniju, bipolarni poremećaj i depresiju.^[12]

LIS1 (PAFAH1B1) je ključni regulator citoplazmatskog dineina, motornog proteinskog kompleksa koji omogućuje intracelularni transport uz mikrotubule. Tijekom razvoja cerebralnog korteksa njegova najvažnija uloga je regulacija migracije neurona iz ventrikularne zone do konačnih pozicija u kortikalnoj ploči, što je nužno za formiranje slojevite strukture i girifikacije mozga.

Migracija neurona ovisi o procesu nukleokineze, odnosno pomicanju stanične jezgre unutar stanice, koji zahtijeva koordinaciju centrosoma i jezgre, pri čemu se centrosom nalazi ispred jezgre, dok protein dinein djeluje kao motor koji se kreće duž mikrotubula i povlači jezgru prema naprijed.

LIS1 pojačava aktivnost dineina, stabilizira njegovu interakciju s mikrotubulima i omogućuje učinkovito pomicanje velikog tereta poput jezgre tijekom migracije.

LIS1 djeluje u kompleksu s NDE1 i NDEL1, koji zajedno reguliraju dinein u različitim fazama razvoja korteksa. LIS1 se veže na oba proteina i tako osigurava preciznu regulaciju dineina.

Studije pokazuju da LIS1 direktno veže NDEL1 te da je ta interakcija nužna za pravilnu neuronalnu migraciju. Patogena varijanta NDEL1 (p.Arg105Pro) narušava to vezanje, smanjuje regrutaciju LIS1 u dineinski kompleks i destabilizira funkciju dineina, što dovodi do poremećaja nukleokineze i abnormalne migracije neurona.

Sličan ishod nastaje i kod mutacija ili delecija PAFAH1B1 gena, gdje je funkcija LIS1 direktno narušena. To uzrokuje nemogućnost pravilnog pomicanja jezgre, zadržavanje neurona u pogrešnim regijama korteksa i poremećaj formiranja slojevite strukture mozga. Klinički se to očituje kao lissencephaly (“glatki mozak”) ili blaži oblici kortikalnih malformacija poput pachygyrije i subkortikalne band heterotopije.^[13]

Njegov najvažniji interakcijski partner je DISC1, protein povezan s genetskim rizikom za shizofreniju koji djeluje kao scaffold i organizira više neurorazvojnih putova.

DISC1 također regulira cAMP/PKA signalizaciju preko PDE4, čime kontrolira fosforilaciju NDEL1 i NDE1 te utječe na njihovu funkciju u kompleksu s LIS1 i dineinom. Ovaj kompleks omogućuje transport duž mikrotubula, organizaciju citoskeleta i pravilnu migraciju neurona.

Fosforilacija NDEL1/NDE1 djeluje kao regulatorni mehanizam koji mijenja interakcije unutar kompleksa i time utječe na dinamiku mikrotubula, diobu stanica i pozicioniranje neurona. Poremećaji DISC1 signalizacije mogu destabilizirati ovaj sustav.

Eksperimentalno je dokazano da smanjena funkcija DISC1 ili NDEL1 dovodi do poremećaja migracije neurona i rasta aksona, dok istodobni poremećaji imaju jače učinke. DISC1 je također važan za lokalizaciju NDEL1 na kinetohore tijekom mitoze, što je ključno za pravilnu diobu neuralnih progenitorskih stanica.

Ovi poremećaji mogu dovesti do abnormalne neurogeneze i organizacije kore, što se povezuje sa shizofrenijom. Međutim, riječ je o kompleksnom, multifaktorijalnom poremećaju gdje DISC1–NDEL1 put predstavlja jedan od potencijalnih neurodevelopmentalnih mehanizama rizika, a ne jedini uzrok bolesti.^{[14][15][16][17]}