Osnovna je odlika općinskoga reljefa naglašena reljefnost, jer najveći dio pripada brdsko-planinskom prostoru. Naime, Mrkonjić Grad je sa svih strana okružen planinama: Lisina, Dimitor, Manjača i Čemernica. Zastupljena je umjereno kontinentalna klima, a prosječna godišnja temperatura iznosi 9 °C.[nedostaje izvor]
Povijest
Naseljeno u najstarijim ilirskim vremenima. Ovdje na širem području Crne Rijeke obitavalo je pleme Mezeja. Prethodnik današnjeg naselja razvio se u podnožju planina Lisine i Okrugle na cestovnoj vezi između Bihaća i središnje Bosne, između dvaju gradova Jajca i Ključa.[2]
Za Osmanskog Carstva, na mjestu današnjeg Mrkonjić-Grada bilo je selo Gornje Kloke i u njemu čifluk Hadži-Mustafa-age, koji se ranije zvao čifluk Kopjevici. Poslije 1590. na ovom je čifluku udaren temelj novoj kasabi kad je zatraženo od jajačkog kadije da u tu svrhu utvrdi granice ovog čifluka.[3]
Grad je na današnjem mjestu osnovan 1593. kad je sultanovkizlar-aga (tur. kyzlaragasy starješina nad eunusima; upravitelj harema kyz- djevojka), poznat kao Krzlaraga, iz ljubavi prema kraju, osnovao kasabu (arap.qasaba gradić orijentalne fizionomije). Krzlaraga je bio rodom iz srpske porodice Đukanovića i podigao je na Kolobari zadužbinu vakuf (tur. vakif ← arap.: zaustaviti, zadržati: zaklada ili neko dobro što ga tko daje islamskoj vjerskoj zajednici ili humanitarnoj ustanovi). Krzlaraga je izgradio džamiju (Krzlaragina-đžamija), koju su 1992. pripadnici srpske vojske do temelja srušili. Osim džamije, izgradio je 24 prodavaonice, musafirhanu (tur. misafirhane; musafir + perz. hane: kuća u kojoj se putnici besplatno hrane i noće) s 20 dimnjaka, javno kupalište, pekaru, osnovnu vjersku školu i vodovod.[4] Stanovništvo se u grad doselilo iz Majdana, Hoćuna i drevnog naselja Varcarevo. Tako je novi gradić dobio ime Varcar Vakuf.[5]
Kroz svoju je povijest grad promijenio nekoliko imena: Leusaba, Gornje Kloke, Novo Jajce (Jenidži Jajce), Varcar, Varcarev Vakuf pa Varcar Vakuf i Mrkonjić Grad.[2] Za vrijeme zadnjeg rata je bio znan i kao Matijaševo, po mjestu pogibije hrv. generala. Ime Mrkonjić Grad dobio je 1924. ili 1925. za vrijeme kraljevine Jugoslavije, kao spomen na kralja Petra Karađorđevića i njegovo četovanje pod hajdučkim pseudonimom Petar Mrkonjić u ustanku 1875. – 1878. godine, u Crnim Potocima (na granici Bosne i Like).[2]
U (bosanskoj) je Krajini, prije turske invazije stanovništvo bilo hrvatsko, odnosno katoličko. Prije turske invazije nije bilo u njoj pravoslavnog elementa. Da ga je bilo, spominjala bi se koja crkva ili manastir. ... Dio katoličkog stanovništva prešao je na islam, kako bi sačuvao živote i imovinu. Prijelaz na islam bio je najizraženiji koncem XVI. i u XVII. stoljeću, posebno u Pounju oko Bihaća i Cazina. Bilo je i prijelaza na pravoslavlje, osobito u vezi uvođenja reformiranoga kalendara Grgura XIII., godine 1582. Na području Bosanske krajine takva je pojava zabilježena posebno na području između Banje Luke i Mrkonjić Grada.[6]
Za ovu općinu se veže Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, koje je održano 25. studenog1943. I danas postoji kuća-muzej u kojoj je održano zasjedanje. U znak sjećanja na ovaj događaj, 25. studenog se u jednom dijelu BiH obilježava kao Dan državnosti.[7][8] U Drugom svjetskom ratu počinjeni su mnogobrojni zločini nad stanovništvom svih vjera, a mnogo ljudi je i aktivno učestvovalo u borbama. Neki su proglašeni narodnim herojima: Milja Đukanović, Pavle Džever, Akif Bešlić i dr. Tokom rata partizanske jedinice su grad oslobađale 39 puta, što je jedinstveno u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.
Rat u BiH
Pripadnici srpske vojske su u gradu 1992. godine porušili Krzlar-aginu džamiju (prvi objekt koji je podignut u Vakufu Mustafe-age 1593. godine) i Hamidija džamiju i također zapalili katoličku crkvu.[5][9]
U mjestu Oborci kod Donjeg Vakufa je 13. rujna1995. strijeljano 24 Bošnjaka i 4 Hrvata koji su bili zarobljenici srpskih snaga na radnim obavezama.[10] Iako nije dokazano tko je neposredni izvšitelj, poznato je da se zločin dogodio u zoni djelovanja 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.[10]
U operaciji Južni potez, nakon višednevnih teških sukoba, Mrkonjić Grad 10. listopada1995. dolazi pod kontrolu združenih snaga HV i HVO-a. Vojska Republike Srpske se nakon kratkog otpora povukla prema Banjoj Luci, a civilno stanovništvo je izbjeglo ranije (uglavnom u rujnu iste godine). U borbama je poginuo slavni zapovjednik 4. gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk, pa je grad neko vrijeme nosio ime Matijaševo.
Nakon mirovnih pregovora u Daytonu, grad je pripao Republici Srpskoj. Naselje Vlasinje izdvojeno je iz bivše općine Mrkonjić grad i pripojeno Jajcu1996. godine. Poslije rata u BiH, vratio se dio izbjeglog stanovništva (pretežno Srbi).
Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, veći dio općine Mrkonjić Grad ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije BIH ušlo je naseljeno mjesto Vlasinje koje je pripalo općini Jajce.
↑ abNacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
↑Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2023. Pristupljeno 21. svibnja 2023.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)