PROFILPELAJAR.COM

Mekteb

Zgrada nekadašnjeg Gazi Husrev-begovog mekteba u Sarajevu

Mekteb (ar.: ب‎ـتـ‎ـكـ‎مـ) odgojno-obrazovna je institucija, koja djeluje pri Islamskoj zajednici. Vjerska škola koja je više razine od mekteba je medresa.

Mekteb je škola gdje se djeca uče osnovama islama: vjere, načina života, osnovama sufare (arapskog pisma), odnosno kako čitati, pisati i izgovarati riječi pisane arapskim pismom, potom osnovama gramatike arapskog jezika, te pravilnom čitanju Kurana.

Povijest

Mekteb u džematu Bijela džamija u Brčkom

Mekteb je prvi oblik institucionalno organiziranog islamskog odgoja i obrazovanja. U osmanskom razdoblju, mekteb se nazivao sibjan-mekteb - osnovna škola koja je učenicima pružala najnižu obrazovnu razinu vjerske pouke. Nisu imali zastupljen maternji jezik i njegovu pismenost. Gradivo su đaci većinom učili napamet. Naglasak u nastavi bio je na obredoslovlju, tekstovima iz Kurana upotrebljavani u molitvi, islamskoj etici i sl. Muallimi (učitelji) su se birali među ljudima koji su imali medresansko obrazovanje. Kada bi djeca navršila četiri-pet godina ona bi krenula u mekteb.

Udžbenici za mektebsku pouku

Mektebi se prave u sklopu svake džamije ili mesdžida, bilo kao njen sastavni dio, ili u njenom dvorištu ili pak nedaleko od nje. Podižu se i u selima (mejtef) i u gradovima, i njega po pravilu posjećuju sva muslimanska djeca i omladina. Dobrotvorni filantropi također su nekada mogli otvoriti osnovnu školu i upravljati njome uz pomoć vakufa (zaklada). Mekteb kao institucionalni odgojno-obrazovni temelj dao najveći doprinos očuvanju islamskih temeljnih vrijednosti muslimana.[1]

Zgrada nekadašnjeg mekteba ibtidaijje u Brčkom

U Bosni i Hercegovini, sibjan-mektebi kao osnovne obrazovne institucije ostali su u svemu nepromijenjeni do 1918. godine. Oni nikada nisu postali općeobrazovne ustanove tipa osnovnih škola, jer se u mektebima nisu učili realni predmeti, niti su se učila pisma latinica i ćirilica. Premda je broj sibjan-mekteba naglo opao u vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine, otvaranje novih mekteba razvijalo se naglo nakon uspostavljanja vlasti, tako da se do 1915. godine broj udvostručio u odnosu na stanje iz 1879. godine. Broj učenika nije rastao srazmjerno broju mekteba, jer se broj muslimanske djece povećavao u narodnim osnovnim školama. Od 499 sibjan-mekteba, koliko ih je bilo 1879. godine, 1906. godine broj je porastao na 863, da bi 1915. godine dosegao broj 1233. Pokušaj reformiranja sibjan-mekteba 1890. godine otvaranjem mekteba-ibtidaijje s ciljem da to preraste u neku vrstu muslimanskih konfesionalnih škola nije dao očekivane rezultate u pogledu broja otvorenih iptidaija i broja učenika koji su ih pohađali.[2] Mekteb-ibtidaijje je nastao kao posljedica reforme školskog sustava koje je sprovela Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Uveden je u dogovoru s Vakufskim povjerenstvom u Sarajevu.[3]

Sličnost mekteb-ibtidaijje sa sibjan-mektebima sastojala se u tome što se i u njima počinjalo učiti od sufare. Razlikuje se i po tome što su u njima radili mnogo vrsniji učitelji: imali su propisanu jedinstvenu edukacijsku osnovu. U medresama su svladali islamske nauke. Završili su Darul-muallimin, islamsku učiteljsku školu u Sarajevu, gdje su prošli najnužnije znanje iz pedagogije i metodike. Imenovao ih je reis-ul-ulema ili u njegovo ime predsjednik Zemaljskog vakufskog povjerenstva.[4]

Mekteb-ibtidaijje karakterizirale su i klupe kao i u ostalim školama, čega nije bilo u sibjan-mektebima. Sobe su bile čiste i svijetle, a za pisanje su imali table kao i u osnovnim školama.[4] Osnivač i uzdržavatelj mekteb ibtidaija bilo je Zemaljsko vakufsko povjerenstvo. Kao osnivač i uzdržavatelj, imalo je pravo biti nadzornim tijelom. Ulogu odgovorne osobe za nadzor obnašali su kadije ili njihovi zamjenici.[4]

Kao primjer možemo navesti, da je za vrijeme Austrougarske vladavine, broj mekteba u gradu Brčko smanjen na četiri, u 1877., na dva, u 1914. godini. Tako je u području Brčkog ukupan broj mekteba smanjen na 12. Reformirana je brčanska ruždija, uveden njemački jezik i drugi općeobrazovni predmeti, a nastavu su izvodili stručni nastavnici.[2] Na području Brčkog u 2022. godini djelovala su 22 mekteba.[5]

Institucija mekteba i danas postoji, te se nalazi pod jurisdikucijom Islamske zajednice. Svaki džemat na svome području obrazuje mekteb po nastavnom planu i programu koji je utvrdila Islamska zajednica.

Izvori

  1. ↑ Mekteb. ibc-zh.ch. 5. kolovoza 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2022. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  2. ↑ a b Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Brčkom, Brčko 2021. str. 26
  3. ↑ Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. studenoga 2018. (Wayback Machine) Odluka kojom se Povijesna građevina - Mekteb (Mejtef) ibtidaija u Stocu proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, 7. listopada 2003. (pristupljeno 10. studenoga 2018.)
  4. ↑ a b c (boš.) SAFF portal Nedim Botić: Simbol bošnjačke kulture i zuluma vlasti, 9. rujna 2013. (pristupljeno 10. studenoga 2018.)
  5. ↑ Medžlis Islamske zajednice Brčko. muftijstvotz.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.

Vanjske povezice

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.