Kloroform

Kloroform; CHCl3
IUPAC nomenklatura	1,1,1-triklormetan
Ostala imena	triklormetan
Osnovna svojstva
Molarna masa	117.914 g·mol−1
Relativna molekulska masa	117.914
Izgled	bezbojna tekućina ugodnog mirisa
Gustoća	1.48 g·cm−3
Talište	209 K -64 °C
Vrelište	334 K 61 °C
Tlak para	0.62 kPa (−40 °C); 7.89 kPa (0 °C); 25.9 kPa (25 °C); 313 kPa (100 °C); 2.26 MPa (200 °C)
Topljivost u vodi	10.62 g/L (0 °C); 8.09 g/L (20 °C); 7.32 g/L (60 °C);
Dipolni moment	1.15 D
Struktura
Oblik molekule	tetraedar
Sigurnosne upute
NFPA 704	0 2 0
Identifikacijski brojevi
CAS broj	67-66-3 ✓
RTECS broj	FS9100000 ✓
EC broj	200-663-8 ✓
PubChem broj	6212 ✓
	Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
	Normativni nadzor wikipodatci; wikislike; EB;
Portal:Kemija

The Discovery of Chloroform. Znakovni jezici, 1913

Kloroform (kloro- + -form; 1,1,1,-triklormetan, triklormetan, C H Cl₃) je bezbojna, hlapljiva tekućina, karakteristična i intenzivna mirisa i slatkasta okusa.

Osobine

Vrije pri 61,2 °C, a gustoća mu je veća od vode: 1,49 g/cm³. Nezgodna je strana kloroforma je što stajanjem na zraku (nazočnost kisika) i pod utjecajem svjetla, raspada se na prilično otrovan fozgen, pa se danas nastoji, gdje je god to moguće, kloroform zamijeniti diklormetanom (metilen klorid, CH₂Cl₂). Ne miješa se s vodom, a za razliku od dietil-etera nije zapaljiv (neupaljiva je tekućina).

Dobivanje

1. Prije se dobivao reakcijom etanola (ili acetona) s kalcijevim hipokloritom, no u ekonomskom je pogledu bolji acetaldehid kao početni materijal.

2. Dobivao se također redukcijom tetraklormetana sa željezom i vodom.

I metilenklorid i kloroform dobivaju se kloriranjem metilklorida, dobivenog od metilalkohola, te kloriranjem metana.

Uporaba

Kloroform se rabi kao jako dobro svestrano otapalo (najčešće kao 65%-tni), za mnoge organske tvari i organske spojeve (osobito za ekstrahiranje penicilina).

Kloroform se je prije rabio u proizvodnji freona, ali ga je zamijenio diklormetan.
U medicini je služio kao opći anestetik, no kako štetno djeluje na srce (najčešće zastoj) i jetru, te izaziva druge neželjene nuspojave, njegova je uporaba u te svrhe potpuno napuštena te se danas u te svrhe ne primjenjuje.

Izvori

Hrvatska enciklopedija, Broj 5 (Hu-Km), str. 600. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2003.g. ISBN 953-6036-35-5

PROFILPELAJAR.COM