Kinolin

Kinolin
Kemijska struktura kinolina
Kemijska struktura kinolina

IUPAC nomenklatura Kinolin
Ostala imena 1-benzopiridin
Osnovna svojstva
Molarna masa 129,16 g·mol−1
Izgled Bezbojna uljasta tekućina
Gustoća 1,093 g/mL
Talište −15 °C
Vrelište 237 °C
Topljivost u vodi Slabo topiv u vodi
Topiv u alkoholu, eteru i ugljičnom disulfidu
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Izbjegavati!

NFPA 704
1
2
0
 
Identifikacijski brojevi
CAS broj 91-22-5
UN broj 2656
RTECS broj VA9275000
EC broj 202-051-6
PubChem broj 7047
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Kinolin (kin[in] + lat. oleum: ulje) je tercijarna organska baza, C9H7N, građena od aneliranih (združenih) prstenova benzena i piridina (benzopiridin), bezbojna uljasta tekućina karakteristična mirisa. Sintetski se dobiva od piridina i glicerola, a tehnički ekstrakcijom iz teškouljne frakcije nakon destilacije katrana kamenog ugljena. Kinolin je osnovni sastojak nekih kinolinskih alkaloida (kinin, kinidin i drugo), važna je sirovina u proizvodnji lijekova, kinolinskih bojila i otapala, sastojak fungicida i sredstava protiv korozije.[1]

Kinolinsko žutilo

Kinolinsko žutilo, kinolinsko žuto ili kinolinska žuta je umjetno žuto bojilo (indeks boje C.I. 47005), natrijeva sol disulfonske kiseline, dodatak hrani ili prehrambeni aditiv označen E-brojem E104. Istraživanja su pokazala da može izazvati alergiju i dermatitis, a na njegovo djelovanje posebno su osjetljive osobe koje boluju od alergija i astme. U kombinaciji s benzojevom kiselinom (E210) može uzrokovati sindrom hiperaktivnosti kod djece. Odlukom Europskog parlamenta koja je od godine 2010. obvezujuća za sve zemlje članice Europske unije, na deklaraciji namirnica kojima je dodano jedno od sljedećih bojila: E102, E104,E110, E122, E124, E129, mora stajati upozorenje: "Može uzrokovati poremećaj aktivnosti i pažnje djece". Izbjegavati![2] Zabranjeno je u Japanu, Australiji, Norveškoj i u SAD-u.[3]

Izvori

  1. kinolin. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
  2. E104 Kinolinsko žuto, Quinoline Yellow, [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2020. (Wayback Machine), www.e-brojevi.udd.hr, Projekt savjetovalište o E-brojevima, pristupljeno 30. 9. 2020.
  3. Prehrambeni aditivi, [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2021. (Wayback Machine), www.zzjzpgz.hr, Narodni zdravstveni list, pristupljeno 1. 10. 2020.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Kinolin

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.