Kianit
| Kianit | |
|---|---|
| Općenito | |
| Kategorija | Mineral |
| Kemijska formula | AlVI AlVI[OSiO4] |
| Identifikacija | |
| Boja | plavkasta, siva, smeđasta, gotovo crna (zbog čvrstih uklopaka), zelena |
| Kristalni habitus | pločastostupićast |
| Kristalni sustav | triklinski |
| Sraslaci | sraslaci sa sraslačkom osi okomitom na {100} i {121} |
| Kalavost | savršena po {100}, jasna po {010} |
| Mohsova tvrdoća | 4 – 5 u smjeru osi c, 6,5 – 7 u smjeru osi b |
| Sjaj | staklast do sedefast |
| Indeks loma | Np = 1,712, Nm = 1,722, Ng = 1,728 |
| Pleokroizam | trikroizam, bezbojan-svijetloplavi-plavi |
| Ogreb | bijel |
| Gustoća | 3,56 – 3,67 |
| Prozirnost | proziran do poluproziran |
Kianit (starogrčki: kyanos = plav) je tipičan plavi silikatni mineral, često nađen u aluminijem bogatim metamorfnim pegmatitima i/ili sedimentnim stijenama. Kianit je tipični mineral metamorfnih facijesa plavih škriljavaca.
On je član alumosilikatne serije koja uključuje polimorfe andaluzit i silimanit. Kianit je jako anizotropan te zbog toga njegova tvrdoća varira ovisno o kristalografskom smjeru. Iako je to obilježje gotovo svih minerala, kod kianita se ovo svojstvo može uzeti kao tipično i kao identificirajuća karakteristika.
Uporaba
Primarno se koristi kao vatrostalni materijal te u keramičkoj industriji, za pravljenje razne porculanske robe, uključujući i posuđa. Koristi se i kao električni izolator te kao abraziv. Kianit je važan i u rudarstvu. Koristi se i kao dragi kamen, iako je takva upotreba ograničena njegovim anizotropizmom i savršenom kalavošću. Konačno, kijanit je i cijenjeni mineral među kolekcionarima.
Minerali uz koje dolazi
Obično dolazi u asocijaciji s:
- andaluzitom, Al2SiO5
- sillimanitom, Al2SiO5
- kvarcom, SiO2
- staurolitom, Fe2Al9Si4O22(OH)2
- tinjcima, AB2-3(X, Si)4O10(O,F,OH)2
- granatima, A3B2(SiO4)3
Veća ležišta
Kijanit u većim količinama nalazimo u Brazilu; Sjevernoj Karolini, SAD; Švicarskoj, Rusiji, Srbiji, Indiji i Keniji.
Prvi put je nađen u Pizzo Fornu, u Tessinu, Švicarska.
Drugi nazivi
Kijanit ima nekoliko alternativnih imena, uključujući disten i munkrudit. Bijelo-sivi kijanit još zovemo i reticit.
Identifikacija
Kijanitovi izduženi, stupićasti kristali jesu obično prvo što nam ukazuje na prepoznavanje minerala, baš kao i njegova boja (kada je uzorak plav). Minerali s kojima dolazi također su korisni pri identifikaciji, pogotovo ako su u blizini njegovi polimorfi ili staurolit, koji se vrlo često pojavljuje s kijanitom. No, najkorisnija karakteristika pri determiniranju kijanita je njegova anizotropija. Kijanit ima dvije potpuno različite tvrdoće na okomitim osima i to ga vrlo lako razlikuje od drugih minerala.
Polimorfi
Alteracije
Pri izuzetno visokim temperaturama i kijanit i oba njegova polimorfa mogu prijeći u mulit, Al6Si2O13.
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.