Prije litvanske nezavisnosti, u literaturi ga se nalazilo u obliku Kovno, tradicionalnom slavenskom obliku imena ovog grada. Poljski oblik je Kowno. Tradicionalni ruski oblik također glasi "Kovno" (ćir. Ковно), a naziv "Kaunas" (ćir. Каунас) se rabi od 1940., odnosno od pripojenja nezavisne Litve SSSR-u. Naziv na jidišu je Kovne (hebr. קאָװנע), a na njemačkom jeziku pozna dva oblika, Kowno i Kauen.
Grb
30. lipnja1993. usvojen je povijesni grb grada Kaunasa posebnim predsjedničkim ukazom. Na grbu je bijeli tur sa zlatnim križem između njegovih rogova, koji se nalaze na tamnocrvenoj pozadini. Tur je izvorni heraldički simbol ovog grada od 1400. godine. Trenutačni grb je rezultat dugih studija i rasprava od strane litvanskog heraldičkog povjerenstva, a nacrtao ga je umjetnik Raimondas Miknevičius. Tur je zamijenio zubra, europskog bizona, koji je bio na grbu iz sovjetskog doba, a bio je u uporabi od 1969. godine.
Povijest
Na mjestu starog dijela Kaunasa, na sutoku dviju velikih rijeka napravljeno je naselje u 10. stoljeću prije Krista. Prema legendi, grad je osnovan 1030., ali prvi put se spominje u pisanim izvorima 1361. U trinaestom stoljeću, sagrađen je kameni zid kao zaštita od učestalih upada teutonskih viteza. 1362., isti ga konačno zauzimaju, i razaraju dvorac u Kaunasu.
1408. gradu je Vitold Veliki (lit. Vytautas Didysis) odobrio Magdeburška prava. Dvorac je obnovljen početkom 15. stoljeća. Kaunas je tad počeo dobivati na važnosti, jer je bio na križištu trgovačkih putova, pored toga što je bio i riječnom lukom.
1441. se pridružio Hanzeatskoj ligi, te su se u njemu počeli otvarati hanzeatski trgovački uredi. Do 16. stoljeća, Kaunas je imao javnu školu, bolnicu i ljekarnu, i bio je jednim od najbolje upotpunjenih gradova u Velikom Vojvodstvu Litvi.
17. i 18. stoljeće nisu bili sretni za Kaunas. 1665. godine, carska Rusija je napadala grad nekoliko puta, a 1701. su ga zauzele švedske postrojbe.
Za vrijeme podjela Poljske, bio je središtem ustanka u studenom (1830. – 1831.) i siječanjskog ustanka (1863. – 1864.). Za obeshrabriti mjesno stanovništvo, ruske vlasti su smjestile veliku vojarnu u grad. Ruske vojne utvrde iz tog razdoblja se još može viditi po gradu.
1862. je izgrađena je željeznička prometnica koja je povezivala carsku Rusiju i Njemačku, čime je Kaunas postao značajno željeznička postaja.
1898. je prva elektrana počela s radom. Nakon što su Vilnius okupirale ruske boljševičke postrojbe 1919., vlada Republike Litve je uspostavila u Kaunasu svoje glavne urede. Kasnije, kada su Vilnius zauzeli Poljaci, Kaunas je postao privremeni glavni grad litvanske vlade, i tu je dužnost obnašao do 1940., sve do podjele Poljske između nacističke Njemačke i SSSR-a. Staljin je vratio Vilnius Litvi, i proces premještanja glavnog grada je krenuo. Unatoč toj odluci, prije okončanja tog procesa, cijelu zemlju je okupirao SSSR.
Između dvaju svjetskih ratova, industrija se razvijala u Kaunasu, koji je u to vrijeme bio najvećim gradom u Litvi. 1940., priključen je SSSR-u, postavši tada dijelom nove upravne jedinice, Litvanska SSR.
Nakon drugog svjetskog rata, Kaunas je postao litvansko glavno industrijsko središte - proizvodio je oko četvrtine litvanske industrijske proizvodnje.
Nakon proglašenja litvanske neovisnosti 1991., sovjetski pokušaji gušenja pobune usredotočili su se na televizijske i krugovalne odašiljače u Sitkūnaiu, gdje se nalazila kritična masa preostalih slobodnih medija, a iste su branili Kaunašani.
Sa skoro 93% Litvanaca, Kaunas je jedan od najlitvanskijih gradova u državi Litvi: ima veći postotni udjel Litvanaca nego Vilnius, odnosno ima veći postotni udjel Litvanaca, nego što Riga ima Latvijaca, ili TallinnEstonaca.
Središte grada Kaunasa određuju dva šetališta: 2 km duga Laisvės alėja (Aleja slobode), i središnja gradska ulica, s drvoredom od lipa te njen produžetak, Vilniuška ulica, koja vodi prema najstarijem dijelu Kaunasa.
muzej M. K. Čiurlionisa, izgrađen u spomen na rad avangardnog umjetnika s početka 20. stoljeća, koji je težio kombinirati slikanje i glazbu u jedan umjetnički medij;
galerija radova od zbirke Mykolasa Žilinskasa u Kaunskoj umjetničkoj galeriji
muzej Žmuidzinavičius (najpoznatiji kao "Vražji muzej", koji udomljava zbirku od više od dvije tisuće kipova i rezbarija koje prikazuju "vragove" od diljem svijeta, a većina ih je narodne izrade. Posebno se ističu vragovi Hitler i Staljin, prikazani kako plešu ples smrti nad igralištem prekrivenim ljudskim kostima