Karepić
Karepić (Caripeo), splitska plemićka obitelj koja se doselila iz Trogira krajem 13. ili početkom 14. stoljeća. Živjeli su u gradskoj četvrti sv. Dujma u južnom dijelu Dioklecijanove palače.
Rodonačelnik obitelji je Dujam Bertanov koji je u razdoblju od 1323. do 1361. trinaest puta obnašao čast splitskog suca. Nikola Karepić pridružio se ustanku splitskih pučana, krajem 14. stoljeća i bio je jedan od glavnih vođa. Kontinuitet obitelji nastavlja Nikolin nezakoniti sin Mihovil, s kojim se prekida plemićki kontinuitet, ali obitelj zadržava materijalni status.[1]
Radi lakše obrane Splita i Splitskog polja od osmanskih osvajanja te sklanjanja pučanstva, podignute su utvrde na Glavičinama (Turska kula), Kamenu, Kili, Kuk, kule samostana u Poljudu, kula Karepić na Marjanu kod crkve sv. Jere te utvrđeni splitski kašteli prema Trogiru (Kaštel Sućurac, Kaštel Gomilica i Kaštel Kambelovac).[2] Kulu su Karepići podigli 1523. godine.[3] Na splitskom Narodnom trgu nalazi se renesansna palača Karepić-Gorizi, čiji se balkon nadovezivao na terasu Martinisove kuće, kao i lukovi se njihovih prizemnih radnji. Sredinu sklopa naglašavala je trifora kazališta, a ugao vijećnice kip sv. Lovre.[4]
Godine 1673. umro je Ivan Petrov Caripeo, posljednji član obitelji. Uspomena na ovu obitelj sačuvana je u toponimu Karepovac[5] koji je ova obitelj vjerojatno plodouživala.[1]
Poveznice
Bilješke
- ↑ a b Josip Lasić: Onomastički opis splitske hodonimije Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. lipnja 2020. (Wayback Machine) Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb, 2017. str. 76.
- ↑ (): Marulovim stopama: Splitska polja Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2018. (Wayback Machine) Gradska knjižnica Marka Marulića. Pristupljeno 28. lipnja 2020.
- ↑ Ivan Alduk: Tvrđave Splitsko-dalmatinske županije: Legenda vezana za splitske utvrde: Turci su poštedjeli samostan na Poljudu kada im je gvardijan pokazao sliku na kojoj je Muhamed - Utvrda Karepića na Marjanu Dalmatinski portal. 3. siječnja 2016. Pristupljeno 28. lipnja 2020.
- ↑ Cvito Fisković: Izgled splitskog Narodnog trga u prošlosti Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, g. 1 br. 1, 1954., str. 80.
- ↑ Kuzmanić, Mario-Nepo, Splitski plemići, prezime i etnos, str. 96.
Literatura
- Kuzmanić, Mario-Nepo, Splitski plemići, prezime i etnos, Književni krug, Split, 1998. ISBN 953-163-106-9
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.