PROFILPELAJAR.COM

Kalamondin

Kalamondin
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Sapindales
Porodica:Rutaceae
Rod:Citrus
Vrsta:C. × microcarpa
Dvojno ime
Citrus × microcarpa
Bunge
Baze podataka

Kalamondin (Citrus × microcarpa), poznat i kao filipinska limeta ili sobna naranča, hibrid je agruma koji se uglavnom uzgaja na Filipinima. Autohton je na Filipinima, u dijelovima Indonezije (Borneo, Sumatra i Sulawesi), u Maleziji, Bruneju, Tajvanu i dijelovima južne Kine.

Kalamondin je prisutan u cijeloj tradicionalnoj filipinskoj kuhinji. Jako je kiseo i rabi se u raznim mješavinama začina, pićima, jelima, marinadama i marmeladama. Također se upotrebljava kao sastojak u malezijskoj i indonezijskoj kuhinji.

Hibrid je kumkvata (koji se nekoć smatrao dijelom odvojena roda Fortunella) i druge vrste u rodu Citrus (vjerojatno mandarine).[1]

Naziv

Kalamondin u Blancovu crtežu u djelu Flora de Filipinas (1837.)
Kalamondinovo drvo s plodovima

Ova je voćka na tagaloškome jeziku poznata kao kalamansi. Kalamondin je stari naziv koji potječe iz vremena dok su Filipini bili pod američkom okupacijom. Riječ je o angliziranoj inačici drugog naziva te voćke na tagaloškome, koji na tom jeziku glasi kalamunding.[2][3] Među drugim su nazivima i filipinska limeta i sobna naranča.

Plod raznobojna kalamondina

Kalamondinu su prijašnji znanstveni nazivi bili Citrus mitis Blanco, C. microcarpa Bunge i C. madurensis Lour. U svim se tim nazivima navodi kao agrum. Poslije uspostave Swingleova sustava klasifikacije agruma kumkvati su odvojeni u zaseban rod Fortunella, zbog čega se kalamondini prema tom starijem sustavu određuju kao intergenerički hibridi. Zato su mu John Ingram i Harold E. Moore 1975. dali hibridno ime × Citrofortunella mitis na temelju Blancova imena za tu vrstu.[4] Godine 1984. Onno Wijnands istaknuo je da je C. microcarpa, Bungeovo ime za vrstu osmišljeno 1832., starije od Blancova imena Citrus mitis (iz 1837.), zbog čega je pravilno ime × Citrofortunella microcarpa.[5] Prema današnjoj filogenetskoj analizi kumkvat je u istom rodu kao i ostali agrumi, što znači da njegovi hibridi s ostalim agrumima, među kojima su i oni koji su nekoć nosili naziv x Citrofortunella, također pripadaju u taj rod.[6]

Citrus × depressa (šikvasa), sličan agrum autohton na području Tajvana i Okinawe, katkad se također naziva kalamondinom.[7]

Opis

Kalamondin, Citrus x microcarpa, grm je ili manje stablo koje može narasti od 3 do 6 metara. Ističe se po izraslinama u obliku krila u petiolarnoj zoni te bijelim ili ljubičastim cvjetovima. Plod nalikuje na malu, okruglu limetu, uglavnom promjera između 25 i 35 milimetara, ali može dosegnuti i 45 milimetara. Unutrašnje voćno meso i sok narančasti su poput mandarininih, a kad je plod zreo, ima jako tanku narančastu koru. Svaki plod sadrži između 8 i 12 sjemenki.

Raznobojna mutacija

Postoji i raznobojni mutirani oblik obična kalamondina kojem žuti plodovi imaju zelene pruge.[8]

Uporaba

Kuhinja

Djelomično zreo kalamondin stavlja se s umakom od soje, octom i/ili ljutom papričicom siling labuyo u najčešći umak u filipinskoj kuhinji.

Plodovi su kiseli; često se rabe kao sastojak pri kuhanju i za pravljenje marmelade. Njima se dopunjava okus hrane i pića. Usprkos izgledu i aromi plod je prilično kiseo na okus, ali mu je kora slatka. Marmelada od kalamondina može se napraviti na isti način kao marmelada od naranče. Plod sadrži vitamin C.

Plod se može zamrznuti u ledene kockice i ubaciti u pića kao što su čaj, negazirana pića, voda i kokteli. Sok može poslužiti kao zamjena za sok perzijske limete.[9] Sok se dobiva gnječenjem cijelog ploda i po okusu je nalik na limunadu. Kombinacijom ploda, votke i šećera može se napraviti liker.

Filipini

kalamondinov sok s Filipina
pancit sotanghon guisado poslužen s kalamondinom

U filipinskoj kuhinji kalamondinovim se sokom mariniraju i začinjavaju riba, piletina i svinjetina. Također se upotrebljava kao sastojak u jelima kao što su sinigang (juha od kiselog mesa ili morskih plodova) i kinilaw (sirova riba marinirana u octu i/ili sokovima agruma). Vrlo se često rabi kao začin u jelima kao što je lugaw (rižina kaša) ili u umacima (sawsawan) kao što su kalamondinov sok, umak od soje (toyomansi) i riblji umak (patismansi), koji se poslužuju uz ribu, proljetne rolice, okruglice i razna začinjena jela. Kalamondinov sok također je i piće nalik na limunadu.[10] Često se stavlja u preljevima za salatu u filipinskoj kuhinji.[11]

Kalamondin se također rabi kao začin u gotovo svim verzijama jela pancit (filipinska tjestenina), kojemu daje kiseli okus.[12][13] Uglavnom se ne pripremaju s jelima, nego se izrezani na polovice poslužuju uz hranu. Njihov se sok može iscijediti na tjesteninu.[12]

Kalamondin je i tradicionalni sastojak kesong putija, mekanog, svježeg bijelog sira koji se pravi od mlijeka filipinskih vodenih bivola. Ubacuje se u sir s octom od šećerne trske kako bi se zgrušao i dobio okus agruma.[14]

U drugim zemljama

Indonezija

Plod se rabi u receptima u sjevernoj Indoneziji, pogotovo u Sjevernom Sulawesiju. Riba se prska sokom i marinira u njemu prije kuhanja da bi se uklonio „riblji” miris. Kuah asam (kisela juha) regionalna je riblja juha koja se pravi s kalamondinovim sokom.

Malezija i Singapur

tanjur jela hokkien mee u singapurskom stilu, poslužena s kalamondinom

U Maleziji i Singapuru plod, na malajskom jeziku poznat kao limau kasturi,[15] kombinira se s jelima u tzv. centrima za kuhanu hranu i restoranima. Služi kao protuteža često bogatim jelima kao što su rezanci i variva. Biljka se također prodaje za ukras.[16]

Florida

floridska torta od kalamondina

U floridskoj se kuhinji rabi zreo plod. Kušači okus uspoređuju s okusom marelice, mandarine, limuna, ananasa i guave. Kora je toliko tanka da se svaki plod mora pažljivo skidati sa stabla kako ne bi puknula. Jede se svaki dio ploda osim sjemenki. Od kaše ili soka tog ploda prave se torta od kalamondina, coulis, marmelada i džem. Kora se može sasušiti i iskoristiti kao aroma sa soli i šećerom. Torte od tog ploda bile su popularne na Floridi između dvadesetih i pedesetih godina 20. stoljeća.

Stanovnici Floride koji u vrtu uzgajaju kalamondine često ljeti od njih prave sokove nalik na limunadu. Katkad ga rabe i u jelima uz koja se inače rabe kiseli agrumi.[10]

Šri Lanka

Voće se uzgaja u kućnim vrtovima na Šri Lanci, gdje je na singalskom jeziku poznato kao nas narang. Upotrebljava se u ajurvedi za liječenje manjka vitamina C, hiperlipidemije i upala gornjeg respiratornog trakta.[17]

Uzgoj

uzgojena mladica kalamondina

Filipini su jedini veći izvoznik kalamondina. To je četvrto najčešće uzgajano voće u toj državi nakon banane, manga i ananasa. Uglavnom se uzgaja radi soka, koji se, između ostalog, izvozi u SAD, Japan, Južnu Koreju, Kanadu i Hong Kong.[18]

Filipini svake godine izvoze između 160 000 i 190 000 tona kalamondinova soka. Neka veća uzgajališta nalaze se u Mimaropi, na Središnjem Luzonu i poluotoku Zamboangi.[18] Uzgoj tog voća proširio se s Filipina u jugoistočnu Aziju, Indiju, na Havaje, Karibe te u središnju i Sjevernu Ameriku, no u manjoj količini.[19][20]

U suptropskim dijelovima Sjeverne Amerike i područjima na kojim prevladava umjereno topla klima, × Citrofortunella microcarpa uzgaja se uglavnom kao ukrasna biljka u vrtovima i u lončanicama na terasama i trijemovima. Biljka je naročito privlačna kad ima plodove.[21]

Biljka je osjetljiva na dulja razdoblja (iznimne) hladnoće i stoga je na otvorenim prostorima ograničena na tropska, suptropska i toplija područja umjereno tople klime, među kojima su jugoistočno obalno područje SAD-a, dijelovi Kalifornije, južna Arizona, južni Teksas i Havaji. Lončanice se unose u staklenike ili u zatvorene prostore kao kućne biljke za vrijeme zime u predjelima s hladnijom klimom.[22]

Izvori

  1. ↑ Citrofortunella Mitis – (Plants): Definition. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. srpnja 2019. Pristupljeno 22. veljače 2009.
  2. ↑ Calamondin. Merriam-Webster. Pristupljeno 11. studenoga 2018.
  3. ↑ Calamondin. Oxford Dictionaries. Oxford University Press. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2018. Pristupljeno 11. studenoga 2018.
  4. ↑ Ingram, J.; Moore, H. e. 1976. Rutaceae. Baileya. 19: 169–171
  5. ↑ Wijnands, D. Onno. 1984. Nomenclatural Note on the Calamondin [Rutaceae]. Baileya. 2: 134–136
  6. ↑ Mabberley, D. J. 2004. Citrus (Rutaceae): A Review of Recent Advances in Etymology, Systematics and Medical Applications. Blumea. 49 (2): 481–498. Bibcode:2004Blume..49..481M. doi:10.3767/000651904X484432
  7. ↑ Wallin, Terrell. 28. srpnja 2021. Okinawa's Shikuwasa Citrus: Benefits of the Japanese Fruit. Sakura.co. Pristupljeno 21. travnja 2026.
  8. ↑ Variegated calamondin. University of California Riverside. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2020. Pristupljeno 15. prosinca 2014.
  9. ↑ Susanna Lyle. 20. ožujka 2006. Fruit & nuts: a comprehensive guide to the cultivation, uses and health benefits of over 300 food-producing plants. Timber Press. ISBN 9780881927597. Pristupljeno 11. lipnja 2012.
  10. ↑ a b Penniston, Kristina L.; Nakada, Stephen Y.; Holmes, Ross P.; Assimos, Dean G. Ožujak 2008. Quantitative Assessment of Citric Acid in Lemon Juice, Lime Juice, and Commercially-Available Fruit Juice Products. Journal of Endourology. 22 (3): 567–570. doi:10.1089/end.2007.0304. ISSN 0892-7790. PMC 2637791. PMID 18290732
  11. ↑ Agbanlog, Liza. 2018. Quintessential Filipino Cooking: 75 Authentic and Classic Recipes of the Philippines. Page Street Publishing. str. 75. ISBN 9781624145490
  12. ↑ a b Mercado, Jame Monren T.; Andalecio, Avi Ben P. 2020. Ysla de Panciteria: A Preliminary Study on the Culinary Heritage Significance of Pancit Using the Heritage Documentation Approach—the Case of Luzon Island, Philippines. Journal of Ethnic Foods (engleski). 7. Članak 19. doi:10.1186/s42779-020-00057-1
  13. ↑ Tee, Sharwin. 12 Best and Unique Pancit Noodle Dishes in the Philippines. Guide to the Philippines (engleski). Pristupljeno 9. srpnja 2021.
  14. ↑ Kealoha, Rezel. 27. listopada 2020. How To Make Kesong Puti (Filipino White Cheese). Rezel Kealoha. Pristupljeno 24. kolovoza 2024.
  15. ↑ Key Lime (Limau Nipis) & Calamansi lime (Limau Kasturi). New Malaysian Kitchen. 3. svibnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. svibnja 2018. Pristupljeno 21. travnja 2026.
  16. ↑ Blancke, Rolf. 2016. Tropical Fruits and Other Edible Plants of the World: An Illustrated Guide. Cornell University Press. doi:10.7591/j.ctvrf8b9w.4. ISBN 978-0-8014-5417-2
  17. ↑ Ayurvedic Plants of Sri Lanka: Plants Details. Barberyn Ayurveda Resort, Weligama, Sri Lanka. Pristupljeno 1. svibnja 2025.
  18. ↑ a b Rodeo, Arlan James D. 2016. The Philippine Fruit Industry: An Overview. International Training Workshop on Cultivation Techniques for Fruit Trees, 10-24 October 2016. Jiangxi Academy of Agricultural Sciences
  19. ↑ Morton, J. 1987. Calamondin. Fruits of Warm Climates. Miami, Florida. str. 176–178
  20. ↑ Agritrends: There's a huge international market for calamansi. Southeast Asian Regional Center for Graduate Study and Research in Agriculture. 12. travnja 2019. Pristupljeno 14. ožujka 2023.
  21. ↑ Citrus ID: Fact Sheet: Calamondin. idtools.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2014. Pristupljeno 1. lipnja 2022.
  22. ↑ Mabberley, D.J. 1987. The Plant Book. A Portable Dictionary of the Higher Plants. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 0-521-34060-8

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.