Jonija (starogrčki Ἰωνία ili Ἰωνίη) antička je regija na središnjoj obali zapadne Male Azije u današnjoj Turskoj,[1] odnosno u području oko grada Izmira (nekadašnje Smirne). Sastojala se od najsjevernijih dijelova Jonskog saveza koju su činila grčka naselja. Jonija nikada nije bila jedinstvena država, a ime je dobila po plemenu Jonjana koji su arhajskom periodu nastanili obalu i otoke Egejskog mora. Identitet Jonije počivao je na njihovoj tracidiji i služenju istočnog dijalekta grčkog jezika. Regija je najpoznatija po slavnoj „Jonskoj školi filozofije“, te po jonskom redu.
Prema grčkoj predaji, jonske gradove osnovali su kolonijalisti s druge strane Egejskog mora. Njihovo naseljavanje povezuje se s legendama o jonskom narodu iz Atike, prema kojima su koloniste vodili Nelej i Androklo, sinovi posljednjeg atenskog kralja Kodra. U skladu s time „jonska migracija“, kako su je nazivali kasniji kronolozi, datirala je 140 godina nakon Trojanskog rata, odnosno 60 godina poslije povratka Heraklida na Peloponez.[2]