George Berkeley (12. ožujka1685. – 14. siječnja1753.), je bio irskibiskup i idealistički filozof čiji je glavni filozofski rad bio promoviranje subjektivnog idealizma, koji se najbolje može izraziti kroz Barkeley fundamentalno načelo: "Postojati znači biti opažen" (Esse est percipi).[1] George Berkeley je pripadao empiristimasedamnaestog stoljeća. Barkeley je smatrao da se iskustvo ne zasniva na opažanju materijalnih stvari, jer je materija samo riječ, ime. Po Barkeleyu postoji samo naš duh i njegove ideje (to je krajnji oblik subjektivnog idealizma - Solipsizam).
Empirističko gledište doveo je do subjektivnog idealizma. Predmeti su naše spoznaje ideje, a idejama naziva sve naše doživljaje (osjetne doživljaje, doživljaje dobivene promatranjem radnji duha i doživljaje stvorene pamćenjem i maštom).
Skup povezanih osjeta čini određenu stvar, npr. jabuku, knjigu, kamen.
Stvari su samo kompleksi osjeta, pa postoje samo ako su opažene. Ta Berkeleyeva pretpostavka presudna je za čitavu njegovu ontologiju i ostaje nedokazana.
Pored ideja postoji i duh koji ih doživljava. Ideje, pa ni one utisnute u osjetila, ne postoje izvan duha koji ih doživljava. Za osjetne stvari postojati ne znači drugo nego biti opažen (biti = biti percipiran).
Proturječno je zamišljati da postoji tjelesna ne osjetna supstancija u kojoj postoje ideje protežnosti oblika i kretanja, jer te ideje postoje samo u duhu. Berkeley odbacuje uopće mogućnost stvaranja apstraktnih ideja ili pojmova o stvarima, odnosno mogućnost odvajanja u mislima onog što odvojeno uopće ne može postojati.
Lockeovo razlikovanje prvotnih i drugotnih kvaliteta prevladava Berkeley kao nedosljedno i utvrđuje da su te kvalitete čvrsto međusobno povezane, pa subjektivnost drugotnih uzrokuje subjektivnost prvotnih. I primarne kvalitete kao i sekundarne samo su u duhu.
Početno gledište Berkeleyjeva subjektivnoga idealizma - postoji samo duh koji opaža i kompleksi ideja (osjeta) koje on doživljava, nema materije, sve stvari postoje samo u duhu - vodi k solipsizmu; gledištu po kojem postoji samo Ja sa svojim doživljajima i ništa više.
Berkeley međutim izbjegava zaključak solipsizma, i to tako što je našao da je Bog izvor osjeta.
Osjeti se od drugih ideja razlikuju time što manje ovise o našoj volji, jači su, življi, razgovjetniji i trajniji. Njihov izvor mora biti Bog, koji ih stvara po pravilima što ih zovemo zakonima prirode.
Bog je tako garancija postojanja osjetnih stvari.