Fermijev paradoks konstrukt je koji svjedoči o navodnoj nepomirljivosti empirijski utemeljenih procjena o postojanju izvanzemaljskog života u svemiru i potpune odsutnosti bilo kakvog dokaza o njegovom postojanju. Skeptici vjeruju da razlog zbog kojeg nismo dosad uspjeli kontaktirati s izvanzemaljcima (SETI) leži u mogućnosti da oni ne postoje. Argument u prilog toj tvrdnji je najbolje objasnio i sažeo talijanski i američki fizičar te nobelovac Enrico Fermi (1901.-1954.). Godine 1950. postavio je pitanje: "Ako su vanzemaljci svakodnevica, zašto nismo uspostavili kontakt s njima?" To se pitanje zove Fermijevim paradoksom.

Američki astronom Frank Drake (r. 1930.) pokušao je 1960. godine izraditi matematičku jednadžbu, poznatu kao Drakeova jednadžba, kako bi ponudio rješenje Fermijevog paradoksa. Jednadžba glasi:

${\displaystyle N=R^{*}~\times ~f_{p}~\times ~n_{e}~\times ~f_{l}~\times ~f_{i}~\times ~f_{c}~\times ~L}$

gdje je:

N – broj civilizacija u našoj galaksiji koje su sposobne za komunikaciju

i:

R* – broj zvijezda koje nastanu u jednoj godini u našoj galaksiji

f_p – udio zvijezda koje imaju planeti

n_e – omjer planeta pogodnih za razvoj života i zvijezda koje imaju planete

f_l – vjerojatnost da će se život pojaviti ako za to postoje uvjeti

f_i – vjerojatnost da će se iz života razviti inteligencija

f_c – vjerojatnost da će inteligentni život biti voljan i sposoban komunicirati s ostatkom galaksije

L – prosječni životni vijek tehnološke civilizacije

Drake i njegovi kolege ponudili su 1961. godine sljedeće brojeve za vrijednosti njegove jednadžbe:

• R = 10 godišnje (svake godine nastane 10 zvijezda)
• f_p = 0,5 (pola od ukupnog broja zvijezda ima planetarni sustav)
• n_e = 2 (u svakom planetarnom sustavu postoji po 2 planeta na kojima je moguć život)
• f_l = 1 (100% – na svakom takvom planetu razviti će se život)
• f_i = 0,01 (1% planeta na kojima postoji život omogućiti će pojavu inteligentnog oblika života)
• f_c = 0,01 (1% inteligencija je u stanju ostvariti međuzvjezdanu komunikaciju)
• L = 10.000 godina (prosječni životni vijek civilizacije sposobne za komunikaciju)

Iz ovih vrijednosti parametara slijedi kako u svakom trenutku postoji 10 civilizacija sposobnih da ostvare kontakt sa drugim civilizacijama.^[1] Problem u samoj jednadžbi proizlazi iz toga što su samo prva dva parametra (R i f_p) utemeljena na empirijskim podacima, dok su sve ostale vrijednosti u potpunosti spekulativne, zbog čega Drakeova jednadžba ne može pomoći razriješiti Fermijev paradoks.

U srpnju 2000. godine u časopisu "Scientific American", astronom Ian Crawford sa Sveučilišta u Londonu objašnjava da postoji samo jedna civilizacija u Mliječnom putu već je mogla lagano naseliti čitavu galaksiju. On postavlja ovakav scenarij: društvo s raketnom tehnologijom kolonizira druga dva planeta. Nekoliko stotina godina poslije, te dvije kolonije pošalju i uspostave još dvije kolonije. Tom brzinom trebalo bi od 5 milijuna do 50 milijuna godina da se kolonizira čitava galaksija. To je dug period, no s obzirom na starost Mliječnog puta je jedan pucanj prstima. Zar takva civilizacije nebi ostavila neki trag vlastitog postojanja?

Jedno od mogućih rješenja problema zbog kojeg nismo dosad otkrili inteligentan život u svemiru je Veliki filter, teorija kako u svemiru postoji neka vrsta prirodne selekcije u svemiru. Kada neka civilizacija dostigne određenu razinu postojanja, tehnološku i društvenu, dolazi do njenog samouništenja, što bi bio razlog zašto dosad nismo otkrili postojanje izvanzemaljaca. Što se tiče planeta Zemlje, čovječanstvo je ili već prešlo Veliki filter ili se on očekuje u budućnosti pred nama.^[2][3]

• Fermijev paradoks: Gdje su ti izvanzemaljci? - Britannica Online (engl.)
• Fermijev paradoks: Gdje su izvanzemaljci? - space.com (engl.)
• Što je Fermijev paradoks? - livescience.com (engl.)
• Fermijev paradoks - seti.org (engl.)
• Veliki filter: Moguće rješenje Fermijevog paradoksa - astronomy.com (engl.)
• Zašto još nismo otkrili izvanzemaljce? - geek.hr