PROFILPELAJAR.COM

Eseni

Eseni su bili asketska vjerska sekta u judaizmu, uz farizeje i saduceje, opisana u djelima Josipa Flavija i Filona Aleksandrijskog, koji su djelovali u razdoblju drugog hrama do oko 70. g. Eseni se često povezuju sa svicima s Mrtvog mora.

Eseni su živjeli u zajednicama obilježenima strogom disciplinom, zajedničkom imovinom i naglašenom ritualnom čistoćom, vjerovali su u besmrtnost i božansku kaznu za grijeh. Za razliku od farizeja, odbacivali su uskrsnuće tijela i izbjegavali javni život. Uglavnom su izbjegavali obrede u hramu i živjeli asketskim životom u izolaciji, posvećenim molitvi, radu i proučavanju Tore. Zakletve su smatrali nepoželjnima, ali su vjerovali sa se jednom dana zakletva više ne može povući. Nakon godine dana probacije, pridošlice bi primale esenski znak, no tek nakon dvije godine mogli su sudjelovati u zajedničkim obrocima. Potencijalni članovi su prisezali na pobožnost Bogu, pravdu prema ljudima, mržnju prema laži, ljubav prema istini i vjernost esenskim načelima.[1]

Prema Flaviju, vjerovali su da je duša besmrtna, da sve treba prepustiti Božjoj volji, ali da u životu treba težiti dostizanju pravednosti.[2]

Prema Filonu Aleksandrskog, živjelo ih je oko četiri tisuće u provinciji Syria Palaestina. Živjeli su u monaškim zajednicama koje su uglavnom isključivale žene, a imovina im je bila zajednička. Izbjegavali su gradove i živjeli na selu posvećeni služenju Bogu. Istovremeno su, prema Filonu, odbijali biti slugama čovjeku.[3] Nakon rimskog osvajanja Judeje i razaranja hrama, esenske zajednice nestaju ili se asimiliraju.

Otkrivanjem svitaka s Mrtvog mora (1940. – 1950.) u blizini Kumrana, većina znanstvenika se složila da je zajednica u Kumranu bila esenska, a neki vjeruju da su pronađeni spisi dio esenske biblioteke.[4]

Vidi još

Izvori

  1. ↑ Essene. Encyclopædia Britannica. Britannica. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
  2. ↑ Josephus, Flavius. 1930. 18.11. Antiquities of the Jews. Loeb Classical Library. Prijevod: H. St. J. Thackeray. Harvard University Press. Cambridge, MA. Pristupljeno 27. siječnja 2026.
  3. ↑ Philo, of Alexandria. 1929. 75–91. Quod Omnis Probus Liber Sit in Philo, Vol. IX. Loeb Classical Library. Prijevod: F. H. Colson. Harvard University Press. Cambridge, MA. Pristupljeno 27. siječnja 2026. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  4. ↑ Dead Sea Scrolls. Encyclopædia Britannica. Britannica. Pristupljeno 27. siječnja 2026.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.