Dušnik (lat. trachea) cijev je unutarnjeg promjera od 20 do 25 mm i dužine 10 – 16 cm te je dio dišnog sustava. Proteže se (u sisavaca) od grkljana do obiju dušnica (lat. bronchi principales dexter et sinister), odnosno do djelišta dušnika (lat. bifurcatio tracheae) na spomenute dušnice.

Dušnik čini 15 – 20 hrskavičnih prstenova oblika potkove koji učvršćuju prednju i bočne strane dušnika, a uložene su u srednji sloj, tunica fibromusculocartilaginea. Sa stražnje, membranozne strane (lat. paries membranaceus) slobodne krajeve hrskavica spaja glatki dušnički mišić (lat. musculus trachealis). Između dvaju hrskavičnih prstenova dušnika nalazi se elastično vezivno tkivo koje se naziva prstenastim svezama (lat. ligamenta anularia), koje zbog svoje elastičnosti omogućuje produživanje dušnika za 3 - 4 cm.

Unutrašnjost cijevi prekrivena je sluznicom koju čine stanice višerednog cilindričnog trepetljikavog epitela. Ispod njih nalazi se sloj submukoze u kojemu su smještene mukozne žlijezde.

Dušnik se nalazi ispred jednjaka, a jezičac (lat. epiglottis, u grkljanu) zatvara se kako prilikom gutanja hrana ne bi otišla u dušnik. Prstenovi dušnika su nepotpuni i kako bi omogućili djelomično zatvaranje dušnika prilikom prolaska hrane kroz jednjak.

Prstenovi omogućuju da je dišni put stalno otvoren. Treptljike i sluz dušnika zadržavaju sitna strana tijela i svojim stalnim gibanjem prema gore iznose strane tvari do glotisa, gdje se one progutaju ili iskašlju. Sluznica dušnika vlaži i grije udahnuti zrak.

Glavne skupine bolesti dušnika jesu:

• prirođene mane dušnika
• ozljede dušnika
• upale dušnika
• tumori dušnika

Najpoznatiji zahvat na dušniku jest traheotomija, a traheobronhoskopijom možemo vidjeti stanje sluznice ili u terapiji odstraniti strano tijelo u dušniku:

• Traheotomija - kirurško stvaranje otvora na prednjoj stijenci dušnika
• Traheobronhoskopija - pretraga kojom izravno promatramo sluznicu dušnika i bronha, pri čemu se koristimo traheobronhoskopom