Duško Klisović (Šibenik, 15. rujna 1947.),^[1] svjetski poznati hrvatski vaterpolski sudac i športski djelatnik iz Šibenika.^[2] Po struci je pravnik.

Športsku karijeru počeo je kao košarkaš. Bio je solidan u tom športu u danima kad se u Šibenik vratio prof. Ivica Slipčević. Još u gimnazijsko vrijeme surađivao s Veliborom Baošićem u jačanju plivačkoga kluba Šibenik, a to je bilo u vrijeme kad se na šibenskoj Crnici plivala i ondašnja Prva liga.^[2] Zbog zdravstvenih je razloga prekinuo igračku karijeru kad je imao samo 18 godina. Ostao je uz bazen trenirati mlađe naraštaje.^[1]

Uslijedio je prijedlog splitskih športskih djelatnika Tonija Petrića i Feđe Penović. Dali su mu zamisao neka pokuša biti vaterpolskim sudcem. Poslušao ih je.^[2] Brzo je napredovao. S dvadeset je godina položio sudački ispit. Brzo je postao prvoligaški sudac. 1970. godine je postao najmlađi međunarodni sudac koji je nosio LEN-inu oznaku. Postigao je to sa samo 23 godine.^[1] U vaterpolskom suđenju napravio je veliku karijeru. Sudio je sa Željkom Klarićem s kojim je bio najbolji sudački par na svijetu.^[2] Sudio je na brojnim velikim športskim natjecanjima i završnicama europskih športskih kupova. Od Olimpijada, sudio je na OI u Moskvi 1980. te u Los Angelesu 1984. godine. Klisovićeva se zviždaljka čula i na devet europskih prvenstava. Od klupskih natjecanja, sudio je na trima europskim superkupovima, četirima završnicama Kupa pobjednika kupova i Kupa LEN.^[1]

Bio je športski dužnosnik. Odbornik Odbora za unaprjeđenje vaterpola pri Europskoj plivačkoj federaciji, Upravnog odbora Hrvatskoga vaterpolskog saveza (od 1990. godine) i Upravnog odbora Jadranske vaterpolske lige. Predsjedavao je Udrugom sudaca. Supervizor u Prvenstvu i Kupu Hrvatske u vaterpolu te u Jadranskoj vaterpolskoj ligi.^[1]

Mnogo je kao entuzijast pridonio 15. svjetskom juniorskom prvenstvu u vaterpolu 2009. održanom na bazenima na šibenskoj Crnici, koje je bilo i jednim od razloga dobivanja državne športske nagrade. Bio je na tom prvenstvu izvršni direktor Organizacijskog odbora svjetskog prvenstva,^[2][3] na kojem je Hrvatska osvojila zlato.^[1]

Osim vaterpola, bio je entuzijast i za boćanje. Skupa s Antom Kulušićem dao je osnove prvoligašu Croatia osiguranju.^[2]

Dobitnik godišnje državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za 2009. godinu.^[2]

LEN i FINA su mu dodijelile priznanje za dugogodišnji doprinos europskom i svjetskom vaterpolu.^[1]