Dattilo
Dattilo | |
|---|---|
| Otok | |
| Položaj | |
| Koordinate | 38°38′20″N 15°05′52″E / 38.63889°N 15.09778°E |
| Država | |
| More | Tirensko more |
| Otočje | Liparski otoci |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 0,0287 km2 |
| Najviši vrh | 103 m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenasaeljen |
Dattilo je nenaseljeni otočić u Liparskom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.
Najbliži veći otok je Panarea, oko 1,5 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.
Geologija
Datillo, kao i susjedni otočići Bottaro, Lisca Bianca, Lisca Nera i brojne hridi, ostaci su ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.[1]:str. 23.
Dattilo je u potpunosti stjenovit i posve je nepristupačan, osim male šljunčane plaže na istočnoj strani.[2]:str 134.[1]:str. 191. Bogat je alumom, sumporom i gipsom.
Flora i fauna
Glavne biljke prisutne na otoku su rijetki grmovi tršlje (Pistacia lentiscus), divljak (Limbarda crithmoides) i Suaeda vera. Najčešće životinje uključuju kunića (Oryctolagus cuniculus), poljskog guštera (Podarcis sicula), zidnog macaklina (Tarentola mauritanica) i bradavog gekona (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi i galeb klaukavac (Larus michahellis).[1]:str. 116.-134.
Godine 1991. Dattilo je zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree proglašen integralnim prirodnim rezervatom, te je na njega zabranjeno iskrcavanje, osim u znanstvene svrhe. [1]:str. 208.
Etimologija
U nedostatku povijesnih izvora, vjeruje se da ime otoka potječe od starogrčkog dáctylos (δάκτυλος), što znači "prst", zbog kamena uperenog prema nebu koja poprima oblik prsta.
Izvori
- ↑ a b c d (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
- ↑ Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.
Vanjske poveznice
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.

