Cvijeta Job
| Cvijeta Job | |
|---|---|
Cvijeta Job s kćerima Stanom i Vesnom | |
| Rođenje | 6. kolovoza 1924. |
| Smrt | 18. lipnja 2013. (88 god.) |
| Nacionalnost | Hrvatica |
Cvijeta Job (Beograd, 6. kolovoza 1924. – Zagreb, 18. lipnja 2013.),[1][2] hrvatska likovna umjetnica. Ilustratorica je minijatura. Kći je hrvatskog slikara Ignjata Joba. Supruga je slikara Zdenka Balabanića. Njih su dvoje znatno utjecali na njen slikarski rad: u očevom je ateljeu proslikala, a suprug ju je pratio kad je stvorila svoj najvažniji opus - ilustracije za bajke Ivane Brlić-Mažuranić. Oboje su obogatile njen izražaj, ali vlastitost je njena. Slikala je u ateljeu u Splitskoj.
Slikarska tehnika
Pripada rijetkoj skupini likovnih umjetnika koji njeguju tako osebujan i prepoznatljiv izraz, koji privlači od najranije dobi, a koji sve potpunije doživljavamo na putu odrastanja i sazrijevanja. Strpljiva je majstorica detalja, koji se podčinjavaju jedinstvu kompozicije. Pažljivi će promatrač uočiti kako s dubinskom koncentracijom i pažnjom pristupa svakoj pojedinosti, bila ona uvojak vilinske kose, ručica djeteta, ljuska zmijske kože, slavujevo pero... Ta koncentracija nikada ne popušta, a minijatura se ne iscrpljuje u detaljističkom prikazu, nego iz njega crpe svu raskoš i ispunjenje. Minijature joj krasi mašta, iskrenost, ustrajnost, spontanost. To je i kod minijatura namijenjene dječjem čitateljstvu, kod onih kojima je ilustrirala prozna djela Petra Šegedina i poeziju Živka Jeličića te kod onih koje su nastale u osobnoj inspiraciji. U minijaturama joj se javlja i nadrealizam.[3]
Hrvatskoj je javnosti poznata po brojnim dječjim knjigama koje je ilustrirala: bajke Ivane Brlić-Mažuranić, Hansa Christiana Andersena, Petra P. Jeršova.
Životopis
Djetinjstvo je provela u Supetru na otoku Braču gdje je njen otac imao atelje i u Splitu.[1] Upijajući očev rad, proslikala je očevim stilom. Kad joj je direktor riječke Moderne galerije u Rijeci Vižintin rekao da slika kao otac, odlučila je promijeniti rad te je napustila crtanje velikih slika u tehnici ulja na platnu te se posvetila minijaturama da bi se razlikovala od oca, a koje su ju nadahnjivale, posebice srednjovjekovne rane renesanse, ponajviše Paulo Uccello.
Izlagala je prije nego što je pošla na Akademiju. Prvi je put izlagala 1937. godine na skupnoj izložbi mladih u Splitu. Drugi je put izlagala 1944., također u Splitu na izložbi slikara partizana, a koja se računa kao njena prva izložba. Akademiju likovnih umjetnosti je upisala u Zagrebu poslije rata.[1] Na Akademiji su joj predavali Marijan Detoni, Krsto Hegedušić, Mujadžić, Mezdjić, Vjekoslav Parać i dr. Diplomirala je 1951. godine.[1] Sljedeće se godine udala za hrvatskog slikara iz Novalje Zdenka Balabanića.[1] Supružnici su prvo živjeli u Rijeci, a od 1953. u Opatiji gdje su živjeli do 1976. godine.[1] Stanovali su u teškim imovinskim i stambenim uvjetima - u podrumu vile Serena. Dvanaest godina su živjeli tako, što se osobito osjetilo u opusu njena supruga.[1] Ondje je pak nastao njen poznati ilustratorski opus u svezi s bajkama.[1] Za suradnju ju je pozvao slikar i kipar Raul Goldoni koji je onda radio kao likovni urednik u izdavačkoj kući Mladost. Prihvatila je njegov poziv za oslikavanje bajki Ivane Brlić-Mažuranić.
Ilustrirala je i poštansku marku Republike Hrvatske iz 1997., na temu Šume Striborove, bajke Ivane Brlić-Mažuranić.[4] Slika prikazuje domaće iz Priča iz davnine, ilustraciju za priču Šuma Striborova, dio ciklusa poštanskih maraka Europa - Priče i legende, autorice Nevenke Arbanas.[5]
Poslije je izlagala u inozemstvu, u Firenzi, Bologni. Ukupno je samostalno izlagala deset puta.[3] Na skupnim izložbama Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH) bila je česta sudionica, ali i na izložbama ilustracija diljem Europe.[3]
Nagrade i priznanja
- nagrada za ilustraciju Grigor Vitez 1967.
- diploma na međunarodnoj izložbi ilustracija u Bratislavi 1967.
- Diploma grada Rijeke za izložbu minijatura
- Zlatno pero — Beograda
- Diploma u Leipzigu 1969.
- kandidatkinja za nagradu Andersen 2001.
- HTV-ov dokumentarni film Skica za portret: Cvijeta Job[6]
Izvori
- Cvijeta Job, u povodu velike retrospektive u zagrebačkoj Galeriji Ulrich, svibanj 2003.: Čudesni svijet minijatura. Razgovarala Barbara Vujanović Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. rujna 2007. (Wayback Machine), Vijenac, Broj 239, 01.svibnja 2003. ISSN 1330-2787. Preuzeto 8. siječnja 2013.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ a b c d e f g h Izložba ilustracija Cvijete Job i Zdenka Balabanića, 10. ožujka 2011. god. u Umjetničkom paviljonu „Juraj Šporer“ u Opatiji Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. rujna 2012. (Wayback Machine) Hrvatski muzej turizma
- ↑ http://www.hdlu.hr/2013/06/preminula-cvijeta-job/ (pristupljeno 22. lipnja 2013.)
- ↑ a b c U galeriji "urlich" otvorena izložba "nadrealizam u minijaturama cvijete job" Index.hr., 29. svibnja 2003. Preuzeto 8. siječnjka 2013.
- ↑ Znamenite ženske na znamkah - Famous women on stamps (slovenski) (engleski)
- ↑ Hrvatske poštanske marke 1997.
- ↑ Moj TV[neaktivna poveznica]
Vanjske poveznice
- Večernji.hr – Maja Car: »Cvijeta Job. U partizane je otišla kao gimnazijalka da osveti strijeljanog prijatelja« (životopis)
- Nacional.hr – Kristina Olujić: »Cvijeta Job, minijaturistica i ponosna skojevka koja se u slikama stalno vraćala NOB-u«
- Najbolje knjige.com – Tanja Tolić: »Cvijeta Job: slikarica koja je oživila Regoča i Kosjenku, Stribora i Domaće, i voljela na minijaturama skrivati vragove«
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.