Boldo

Boldo
	Boldo
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Tracheophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Laurales;
Porodica:	Monimiaceae;
Potporodica:	Monimioideae;
Tribus:	Peumieae;
Rod:	Peumus; Molina
Vrsta:	P. boldus;
Dvojno ime
	Peumus boldus; Molina
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Boldo (peumus; lat. Peumus), biljni rod iz porodice boldovki smješten u potporodicu Monimioideae. Jedina vrsta je P. boldus iz središnjeg i južnog Čilea,^[1], drvo poznato na hrvatskom i engleskom jeziku kao boldo, i po kojemu je porodica Monimiaceae, u hrvatskom jeziku dobila ime. To je do 15 metara visoko spororastuće zimzeleno drvo čiji listovi imaju ljekovita svojstva.^[2]

Opis

Vrsta Peumus boldus Molina je jedina vrsta roda Peumus, čileansko vazdazeleno stablo iz porodice Monimiaceae. Kew ga vodi kao prihvaćenu vrstu, prirodnu za središnji i južni Čile, gdje raste u umjerenom biomu, a bilježi mu uporabu kao ljekovite, prehrambene i ogrjevne biljke.^[3]

U prirodi boldo može biti veliko grmoliko stablo ili pravo stablo do oko 20 m visine i oko 1 m promjera debla. Kora mu je svijetlosiva, u starosti hrapava i ljuskava. Mladi izbojci su pustenasto dlakavi. Listovi su vazdazeleni, nasuprotni, kožasti, jajasti do eliptični, gornje strane mutnozeleni i puni žljezdica, a donje strane svjetliji i obrasli krutim čuperkastim dlačicama. Rub lista je cijeli i malo podvijen.^[3]

Najpoznatiji dio biljke su aromatični listovi. Imaju snažan, pomalo kamforast, gorkasto-začinski miris i okus. Od njih se pravi čaj, koriste se u narodnoj medicini, a ponegdje i kao začin, slično lovoru, za jela od ribe, gljiva i povrća. Boldo se u Južnoj Americi često pije sam ili miješan s drugim čajevima i yerba mateom.^[3]

Biljka je dvodomna: muški i ženski cvjetovi nalaze se na odvojenim stablima. Cvjetovi su sitni, bjelkasti do žućkasti, mirisni, skupljeni u male grozdaste cvatove. Plodovi su male zelenkastožute koštunice ugodna okusa. U Čileu se jedu sirovi ili kuhani, a od njih se može praviti i fermentirano piće, chicha de boldo. Kora, bogata taninima, koristila se i za štavljenje kože.^[3]

Listovi bolda pronađeni su među biljnim ostacima na arheološkom lokalitetu Monte Verde u južnom Čileu, što pokazuje da su ih ljudi poznavali i koristili još vrlo davno.^[3]