Bobovec^[1] (također i Bobovišće^[2] i Baboča); (mađ. Babócsa) je selo u južnoj Mađarskoj.

Zauzima površinu od 30,99 km četvornih.

Nalazi se na 46° 2' sjeverne zemljopisne širine i 17° 22' istočne zemljopisne dužine. Belső-Somogy je južno, a granica s Republikom Hrvatskom se nalazi 5 km dalje. Najbliže naselje u RH je Brodić.

Sjeveroistočno od sela je rječica Rinya koja se ulijeva u Dravu.

Bojevo je 1 km zapadno, Rasinja je 3,5 km zapadno-sjeverozapadno, Vunep je 3 km sjeverno, Arača je 3 km sjeveroistočno, Komluš je 2 km jugoistočno, Petrida je 1,5 km južno-jugoistočno.

Upravno pripada Barčanskoj mikroregiji u Šomođskoj županiji. Poštanski broj je 7584.

U Bobovcu djeluje jedinica romske manjinske samouprave.

Područje je naseljeno još u pretpovijesti. U Bobovcu su nađeni nalazi iz bakrenog i brončanog doba.

u vrijeme kralja Arpada je narod Tibolda sagradio utvrdu na brdu iznad toka rijeke Rinje.^[3]

Pripadao je ugarskim plemićima Bogátu i Koppányu. Mađarski kralj Stjepan I. Sveti je eksproprirao taj posjed poslije njegove smrti i dao ga benediktincima. Prema papinskim spisima je 1332. na tom mjestu stajala kapelica. Poslije je pripadao obiteljima Tibold i Marczali. Zabilježeno je da je kralj Vladislav II. Jagelović boravio u utvrdi u Bobovcu kao gost obitelji Báthory.

U doba turskih osvajanja su bile velike borbe za tvrđavu: zauzeo ju je 1552.^[3] turski vojskovođa Toigon Ozman za najezde na Južno Prekodunavlje, a kad ju je palatin i hrvatsko-slavonski ban Toma Nadaždi pokušao vratiti, eksplodiralo je nekoliko eksplozivnih punjenja i pri tome porušilo veliki dio tvrđave. András Báthory ju je obnovio, no Turci su opet krenuli na tu tvrđavu nakon što su zauzeli Siget i pri tome ju opet oštetili u borbama.

Nikola Zrinski ju je konačno vratio u ugarske ruke 1664. Zabilježeno je da je 11. veljače 1664. Zrinski izvijestio o uspješnoj zimskoj kampanji protiv Turaka. Te godine su Turci srušili zgradu opatije.

Neko vrijeme nisu doseljavali Mađari u Bobovec. Ipak, Bobovec je brzo napredovao, tako da je 1715. postao trgovište (mezőváros), a nešto kasnije kotarskim sjedištem.

1891. je u Bobovcu živjelo 2443 Hrvata i Mađara.

1953. su u bobovečkoj okolici nađena velika plinska polja i usporedno s njima i termalna voda. Eksploatiranje termalne vode je počelo 1960.

Nalazi se na željezničkoj prometnici Velika Kaniža-Pečuh. U selu se nalazi željeznička postaja.

Bobovec ima 1904 stanovnika (2001.). Mađari su većina. Romi čine 10,9%, Hrvati čine 0,2% te ostali. Rimokatolika je 85%, kalvinista je 3,3%, luterana 0,2% te ostalih.

Mjesni Hrvati pripadaju podravskoj skupini mađarskih Hrvata.^[4] Hrvati u Bobovcu gotovo posve mađarizirani, tako da samo najstariji govore hrvatski.^[5]

• Dani narcisa^[3]

• turska tvrđava
• ruševine crkve (katedrala u gotičkom stilu)^[3] iz doba Arpadovića
• ruševine zemljane utvrde, jedne od najstarijih u Šomođskoj županiji^[3]
• ostatci benediktinskog samostana i groblja^[3]
• pašina palača iz turskih vremena^[3] koja je neko vrijeme bila tursko parno kupatilo^[3]
• dvorac Šomšić (Somssich) u klasicističkom stilu iz 1820.
• Bobovečki pašin vrt

• (mađ.) Babócsa a Vendégvárón  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. travnja 2005. (Wayback Machine)
• (mađ.) Babócsa címerének bemutatása
• (mađ.) Basakert (Nárciszos) – képek  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine)
• (mađ.) Árpád-kori vár – képek
• (mađ.) Régi képeslapok Babócsáról
• (mađ.) Termálfürdőjéről  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. srpnja 2009. (Wayback Machine)
• (mađ.) Légifotók Babócsáról
• (mađ.) Archív kép
• Bobovec na fallingrain.com