PROFILPELAJAR.COM

Bittereinder

Spomen-kamen u Potchefstroom koncentracijskom logoru
Obitelji burskih boraca u koncentracijskom logoru
Lizzie van Zyl, kći jednog od Bittereindera

Bittereinderi su Afrikaneri (Buri) koji se nisu predali nakon britanskog osvajanja Pretorije i Bloemfonteina tijekom Drugog burskog rata već su se nastavili boriti. Naziv im dolazi od bitter eind što znači gorak kraj, u vezi s njihovom borbom do samog kraja. 31. svibnja 1902. godine su ipak potpisali mirovni ugovor s Britancima.

U kontekstu Afrikanera, antonim ovom pojmu je hensopper odnosno onaj koji se predaje.[1]

Koncentracijski logori

Kako konvencionalni načini borbe nisu imali željeni učinak protiv Bittereindera, Britanci su se odlučili na korištenje nove učinkovitije metode okončanje rata. General Robert Baden-Powell i feldmaršal Horatio Kitchener su se počeli služiti tehnikom spaljene zemlje i koncentracijskih logora u Južnoj Africi.

Službeno su se ti logori koristili za pružanje humanitarne pomoći burskim obiteljima čije su farme uništene tijekom borbe. No, u praksi su logori korišteni kako bi se bure pritisnulo. Sve farme na koje su Britanci naišli bile su u potpunosti spaljene. Obitelji su ostajale bez ičega te odvođene u logore samo s odjećom. Jedan burski komandant pisao je:

"Obitelji su nam u jadnom stanju a neprijatelj ih iskorištava kako bi nas prisilo na predaju."[2]

Uništavanje farmi i privođenje njihovih obitelji nije samo izvršilo psihološki pritisak na Bittereindere već je i drastično otežalo osiguravanje zaliha za burske postrojbe.

Po istraživanju nakon završetka rata, 27.927 Bura (od njih 22.074 mlađe od 16 godina) i 14.154 tamnoputih Afrikanaca je umrlo u ovim logorima, uglavnom kao rezultat bolesti, prenapučenosti, gladi i nedostatka sanitacije. Od sveukupnog broja bijelih stanovnika ovih logora, čak 25% ih je umrlo. Emily Hobhouse, predstavnica južnoafričke organizacije za pomoć djeci i ženama, napisala je izvještaj o lošim uvjetima u logorima. Zbog njezinog izvještaja u logore je poslana komisija koja je od kolovoza do prosinca 1901. godine pregledavala brojne logore. Na preporuku te komisije, uvjeti u logorima su se 1902. godine počeli poboljšavati.[3]

Izvori

  1. ↑ Bossenbroek, Martin: De boerenoorlog, 2012
  2. ↑ Spies, S.B.: Methods of Barbarism: Roberts and Kitchener and Civilians in the Boer Republics January 1900 - May 1902, 1977
  3. ↑ Ferguson, N.: Empire: The Rise and Demise of the British World Order and the Lessons for Global Power, 2002

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.