Benjamin Tolić (Osoje, BiH, 8. srpnja 1943. – Zadar, 11. kolovoza 2022.) bio je hrvatski književnik, novinar, filozof, diplomat, prevoditelj, publicist, esejist i pisac ogleda. Objavio je osam autorskih knjiga.

Benjamin Tolić rodio se u selu Osoje, općina Posušje u Bosni i Hercegovini 1943. godine. Mati mu je ostala udovicom u Drugom svjetskom ratu. U Donjim Andrijevcima pohađao je osnovnu školu. Ondje je upoznao svoju buduću suprugu Dubravku Oraić, s kojom je poslije zajedno studirao u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Studirao je germanistiku i filozofiju, a Dubravka rusistiku i filozofiju.^[1] Vjenčali su se 1965. godine.^[2] Oboje su emigrirali 1967. godine u Beč nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, gdje su nastavili studirati filozofiju.^[2] Dubravka se vratila u Hrvatsku 1969., a Benjamin 1970. godine za Hrvatskoga proljeća.^[2] Optužen je za „neprijateljsku djelatnost“, ali je na Vrhovnom sudu oslobođen krivnje. Zaposlio se kao profesor njemačkoga jezika. Radio je po raznim školama u Zagrebu i okolici. Uređivao je Osmojezični enciklopedijski rječnik na području za njemački jezik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža.^[2] Otac je nagrađivane biologinje Ive Tolić.^[3]

Izabran je na prvim demokratskim izborima 1990. na listi HDZ-a u Skupštinu grada Zagreba, gdje je obnašao dužnost Predsjednika društveno-političkoga vijeća. Radio je u Središnjici HDZ-a kao politički tajnik za odnose sa srodnim strankama u inozemstvu. Tijekom 1990-ih radi u hrvatskoj diplomaciji. Bio je ministar-savjetnik u Hrvatskome veleposlanstvu u Bonnu od 1992. do 1994. godine.

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman imenovao ga je 30. ožujka 1995. godine za konzula, šefa Konzulata Republike Hrvatske u Švicarskoj konfederaciji, sa sjedištem u Zürichu.^[4] Promaknut je 22. studenoga 1995. godine na višu diplomatsku funkciju, na dužnost generalnoga konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji, sa sjedištem u Zürichu, s konzularnim područjem koje obuhvaća kantone: Zürich, Schaffhausen, Thurgau, St. Gallen, Appenzell, Zug, Schwyz, Glarus, Luzern, Nidwalden, Uri, Obwalden i Graubünden.^[5] Predsjednik Tuđman razriješio ga je te dužnosti 15. svibnja 1998. godine zbog odlaska na novu dužnost, a odluka je stupila na snagu 1. srpnja 1998. godine.^[6]

Odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana postavljen je 29. srpnja 1998. godine za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, s time da je odluka stupila na snagu 15. rujna 1998. godine.^[7]

Obnašao je dužnost glavnog i odgovornog urednika hrvatske novinske agencije HINA-e. Na dužnost je postavljen za HDZ-ove vlade Zlatka Mateše 22. listopada 1998. godine.^[8] S dužnosti je razriješen nakon što je HDZ nakon deset godina otišao s vlasti, za koalicijske vlade (SDP, HSLS, HNS i dr.) Ivice Račana 13. srpnja 2000. godine.^[9] Smrt predsjednika Tuđmana nije bila dojavljena HINA-i pa je Tolić protestirao hrvatskim vlastima zbog "iznevjerenja", a ravnatelj Ljubomir Antić dao ostavku na položaj jer je time "povjerenje u HINA-u bilo povrijeđeno".^[10]

Nakon pobjede Ive Sanadera na unutarstranačkim izborima u HDZ-u 2002. odlazi iz stranke, napušta mjesto veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova i angažira se kao politički tajnik u stranci Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku. Bio je član stranke nasljednice Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku. Na parlamentarnim izborima 2003. sudjelovao je na zajedničkoj listi HIP-a i Hrvatskoga bloka – Pokreta za modernu Hrvatsku kao 4. na kandidacijskoj listi za 7. izbornu jedinicu.^[11]

Godine 2007. bio je na parlamentarnim izborima na listi Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku nositelj kandidacijske liste u 5. izbornoj jedinici, a na  parlamentarnim izborima 2011. bio je 2. na zajedničkoj listi Akcije za bolju Hrvatsku, Hrvatske demokršćanske stranke i Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku. Koalicije desnih stranaka nisu prelazile izborni prag.

Pisao je dvadeset godina kolumne za Hrvatsko slovo, hrsvijet.net,^[12] portal Hrvatskog kulturnog vijeća,^[13] javno.hr (sada dalje.com) i druge hrvatske portale. Objavio je osam autorskih knjiga, od čega knjige Tko smo mi?, Sanaderova dionica i Kraj neovisnosti po Damiru Pešordi predstavljaju "nenamjernu trilogiju".^[14]

Kao trilogija koja prati hrvatsku politiku nakon ulaska u Europsku uniju mogu se promatrati knjige simboličnih naslova Vesele karmine, Kolonijalno koprcanje i Tiranija prostote.

Po svojim političkim stajalištima držao se izvornoga pravaštva Ante Starčevića i sukladno s time pozivao je na Savez za Hrvatsku nasuprot Savezu za Europu.^{[14][žargon?]}

Umro je u Zadru 2022. godine od posljedica bolesti COVID-19.^[15]

Napisao je knjige:

• Haaški sapun: Razgovori o hrvatskoj politici kako ih je od slova do slova bilježio Eugen Patak (PDF), ISBN 9536736136 (zbirka satiričkih kolumna koje je objavio u Hrvatskom slovu od prosinca 2000. do prosinca 2001.). Zagreb: Hrvatsko slovo, 2002.
• Pamet u glavu: Hrvatska u vrtlogu novoga svjetskog poretka (PDF), ISBN 9539942500. Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2003.
• Tko smo mi?: Ogled o naciji i državi (PDF), ISBN 9789539589804. Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2007.
• Sanaderova dionica (PDF), ISBN 9789539589811. Zagreb: Hrvatsko slovo, 2009.
• Kraj neovisnosti (PDF) (73 kolumne koje je objavio u Hrvatskome slovu od 29. siječnja 2010. do 17. lipnja 2011.), kolumne su po formi mikroeseji koji graniče s pripovjednom prozom, ISBN 9789536736607. Zagreb: Hrvatsko slovo, 2011.
• Vesele karmine (PDF), ISBN 978-953-6736-70-6. Zagreb: Hrvatsko Slovo, 2013.
• Kolonijalno koprcanje (PDF), ISBN 978-953-6736-87-4. Zagreb: Hrvatsko slovo, 2018.
• Tiranija prostote (PDF), ISBN 978-953-6736-95-9. Zagreb: Hrvatsko slovo, 2020.

Uredio je knjige:

• 100 pitanja i odgovora (PDF) Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu hrvatsku, 2003.
• Za uspravnu Hrvatsku, ISBN 9539942519 (izbor priopćenja Hrvatskoga bloka). Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2005.
• Državotvorno okupljanje, ISBN 9539942535 (izbor iz priopćenja za medije i komentara koji su od travnja 2005. do ožujka 2006. objavljeni na mrežnim stranicama Hrvatskoga bloka). Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2006.

Preveo je s njemačkoga na hrvatski jezik:

• Deset pjesama u knjizi Reiner Maria Rilke: Arhajski torzo. Izabrao i priredio Ante Stamać. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1979.

• Christian Teubner i Annette Wolter: Sve kuhinje svijeta. Ljubljana: Cankarjeva založba, 1984.

• Wilhelm Reich: Spolna revolucija: Prilog karakternoj samoupravi čovjeka. Zagreb: Naprijed,  1985.
• Gottfried August Bürger: Pustolovine baruna Münchhausena. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1988.
• Hermann Bahr: Dalmatinsko putovanje. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1991.
• Max Scheler: Ideja čovjeka i antropologija: Izbor tekstova (suprevoditelj). Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1996.
• Robert Musil: Pomutnje gojenca Törlessa. Zagreb: Liber, 1979.; Naklada Jutarnjeg lista, 2004.

Suradnik je na projektima:

• Osmojezični enciklopedijski rječnik, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995.

• 1996.: Red hrvatskog trolista, za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru, odličje dodijelio predsjednik RH dr. Franjo Tuđman.^[16]
• 1996.: Spomenica domovinske zahvalnosti, za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina.^[17]

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hkv.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je iz osobnog arhiva Dubravke Oraić Tolić. Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Dubravka Oraić Tolić.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2022120510007205.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Benjamin Tolić

Wikicitati imaju zbirke citata o temi Benjamin Tolić

• Razgovor s Benjaminom Tolićem. Benjamin Tolić: Država nije ulizica nužde, nego čuvarica slobode, portal Hrvatskog kulturnog vijeća, razgovarao Davor Dijanović, 28. lipnja 2011.
• Stranice Benjamina Tolića (arhivirano)
• Oproštajni govori o Benjaminu Toliću. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. 27. rujna 2022.