PROFILPELAJAR.COM

Batokljun

Batokljun
Status zaštite

Status zaštite: najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Passeriformes
Podred:Passeri
Infrared:Passerida
Natporodica:Passeroidea
Porodica:Fringillidae
Potporodica:Carduelinae
Rod:Coccothraustes
Vrsta:C. coccothraustes
Dvojno ime
Coccothraustes coccothraustes
(Linnaeus, 1758.)
Rasprostranjenost

Rasprostranjenost C coccothraustes, žuto ljeti, zeleno stanarica, plavo zimi
Baze podataka

Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) je ptica iz porodice zeba unutar reda vrapčarki.[1] Najbliži mu je srodnik zimovka. Vrlo su tihe i nenametljive, a obično se mogu naći u parovima ili malenim grupama.

Izgled

Batokljun ima ukupnu duljinu između 16,5 i 18 cm, raspon krila od 29 do 33 cm i težinu između 48 i 62 g. Imaju prilično zdepast izgled, a ženke su manje od mužjaka. Kljun je sive, metalne boje (svjetliji zimi nego ljeti), noge su kratke i ružičaste, rep je kratak, a oči su smeđe boje. Mužjaci imaju upadljivije perje od ženki. Glava je svijetlosmeđe boje, grlo crno, bočne strane vrata i leđa siva, krila tamnosmeđa, a trbuh sivkastosmeđ. Sredinom krila protežu se i tri linije, bijela, smeđa i plava.

Ishrana

Hrani se tvrdim plodovima, koje drobi svojim jakim kljunom i snažnim viličnim mišićima. Ti mišići mogu proizvesti silu koju stvara teret od 30 do 48 kg. Osim toga, hrani se i bobicama, pupoljcima i povremeno gusjenicama i kukcima. Mogu sažvakati i lišće masline. Često se hrane u grupama, naročito zimi.

Rasprostranjenost

Rasprostranjeni su u čitavoj Europi, istočnoj Aziji (uključujući i sjeverni dio Japana) i Sjevernoj Africi.[2] Obično nastanjuje listopadne šume, naročito ako drveće daje plodove. Javljaju se i u parkovima i vrtovima. Mogu se naći i u zimzelenim šumama ako u blizini postoji izvor vode. Zimi traže šume s drvećem koje im pruža hranu, kao što su trešnje ili šljive.

Gniježđenje

Gnijezdi se jednom godišnje i to od travnja do lipnja.

Literatura

  1. ↑ Arnaiz-Villena, A.; Moscoso, J.; Ruiz-del-Valle, V.; Gonzalez, J.; Reguera, R.; Wink, M.; Serrano-Vela, J. I. 2007. Bayesian phylogeny of Fringillidae birds: status of the singular African oriole finch Linurgus olivaceus and evolution and heterogeneity of the genus Carpodacus (PDF). Acta Zoologica Sinica. svezak 53 (broj 5): str. 826. – 834. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. rujna 2011. Pristupljeno 14. prosinca 2009.
  2. ↑ Arnaiz-Villena, A; Gómez-Prieto, P; Ruiz-de-Valle, V. 2009. Phylogeography of finches and sparrows. Nova Science Publishers. ISBN 978-1-60741-844--3. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2013. Pristupljeno 7. svibnja 2014.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.