PROFILPELAJAR.COM

Autolycus (krater)

Autolycus
Autolycus (dolje) i Aristillus (gore) s kartografske kamere Apollo 15
Koordinate30°42′N 1°30′E / 30.7°N 1.5°E / 30.7; 1.5
Promjer38,88 km[1]
Dubina3,74 km[2]
Kolongituda358° pri izlasku sunca
NastanakKopernicij[3] ili eratostenij[4]
EponimAutolik iz Pitane
Detaljna karta značajki Mora kiša. Autolycus je značajka označena s "F".

Autolycus je lunarni udarni krater koji se nalazi u jugoistočnom dijelu Mora kiša. T. W. Webb ga je opisao kao krater sa sličnim vanjskim slojem kao krater Aristillus.[5] Prema Patricku Mooreu, "pod niskim suncem mogu se razaznati zračeći grebeni koji se protežu od njega".[6] Zapadno od formacije nalazi se Archimedes,[7] formacija više nego dvostruko veća od Autolycusa.

Odmah sjevernije nalazi se Aristillus,[6] a vanjski bedemi ova dva kratera preklapaju se u srednjem dijelu mjesečevog mora.

Ovaj krater je nazvan po starogrčkom astronomu Autoliku iz Pitane (oko 310. pr. Kr.). Njegovu oznaku službeno je usvojila Međunarodna astronomska unija 1935.[1] Izvorni naziv Autolycus uključen je u lunarnu nomenklaturu talijanskog selenografa Giovannija Ricciolija 1935. [8]

Opis

Rub Autolycusa je donekle nepravilan, iako općenito kružan. Ima mali vanjski bedem i nepravilnu unutrašnjost bez središnjeg vrha. [9]:41 Sjeveroistočni rub prekriva mali udarni krater, Autolycus A.[10]

Autolycus posjeduje sustav zraka koji se proteže na udaljenost veću od 400 kilometara. Zbog tih zraka, mapiran je kao dio kopernicijskog sustava.[3] Međutim, datiranje uzoraka s mjesta slijetanja Apolla 15 sugerira stariju starost od 2.1 godine. 2.1,[11][12] što ga smješta u eratostenijsko razdoblje.[4] Čini se da dio materijala zraka prekriva poplavljeno dno Archimedesa, te je stoga Autolycus stariji od Archimedesa. Međutim, Aristillus (na sjeveru) ima zrake koje prekrivaju i Autolycus i Archimedes, te je stoga najmlađi od tri kratera.

Prvi udar na Mjesec koji su prouzročili ljudi dogodio se kada se sonda Luna 2 srušila zapadno-jugozapadno od ruba kratera 13. rujna 1959.[3], prema mađarskom astronomu koji je tvrdio da je vidio eksploziju prašine.

Satelitski krateri

Autolycus i satelitski krateri

Prema konvenciji, te se značajke identificiraju na kartama Mjeseca postavljanjem slova na onu stranu središnje točke kratera koja je najbliža primarnom krateru.

Autolycus[9]:292 Selenografska ... Promjer
širina dužina
A 30,9° S 2,2° I 4 km
K 31,2° N 5,4° I 3 km

Izvori

Kosi pogled na Autolycus s panoramske kamere Apolla 15.
Foto: Lunar Orbiter 4, NASA
  1. ↑ a b Autolycus. Gazetteer of Planetary Nomenclature. USGS Astrogeology Research Program
  2. ↑ Joshi, Maitri P. Veljača 2017. Physical properties of lunar craters. Research in Astronomy and Astrophysics. 17 (3). id. 24. Bibcode:2017RAA....17...24J. doi:10.1088/1674-4527/17/3/24
  3. ↑ a b c Wilhelms, Don E.; McCauley, John F.; Trask, Newell J. 1987. The geologic history of the Moon. USGS Professional Paper 1348. U.S. Government Printing Office. Washington. doi:10.3133/pp1348 Plate 11: Copernican System.
  4. ↑ a b Iqbal, W. (ožujak 2021.). "Investigating a Potential Source of Young Ages at Apollo 15 Landing Site". LPI Contribution No. 2548. 52nd Lunar and Planetary Science Conference, held virtually, 15-19 March, 2021. id. 1917. Bibcode 2021LPI....52.1917I 
  5. ↑ Webb, Rev. T. W. 1962. Celestial Objects for Common Telescopes. 6th revised izdanje. Dover. str. 115, 154–159 Reprint: ISBN 978-0-486-20917-3
  6. ↑ a b Moore, Patrick. 2001. On the Moon. Sterling Publishing Co. str. 175–176. ISBN 978-0-304-35469-6
  7. ↑ Grego, Peter. 2005. The Moon and How to Observe It. Astronomers' Observing Guides Series. Springer-Verlag. London. str. 109, 126, 140. ISBN 1-85233-748-6
  8. ↑ Whitaker, Ewen A. 1999. Mapping and Naming the Moon. Cambridge University Press. str. 60–61, 211. ISBN 978-0-521-62248-6
  9. ↑ a b Bussey, B.; Spudis, P. 2004. The Clementine Atlas of the Moon. Cambridge University Press. New York. ISBN 978-0-521-81528-4
  10. ↑ Autolycus A. Gazetteer of Planetary Nomenclature. USGS Astrogeology Research Program
  11. ↑ Ryder, G.; i dr. Veljača 1991. Probable age of Autolycus and calibration of lunar stratigraphy. Geology (ISSN 0091-7613). 19: 143–146. Bibcode:1991Geo....19..143R. doi:10.1130/0091-7613(1991)019<0143:PAOAAC>2.3.CO;2
  12. ↑ Hiesinger, Harald (travanj 2016.). "How old is Autolycus crater?". EGU General Assembly 2016, held 17-22 April, 2016 in Vienna Austria. id. EPSC2016-9655. Bibcode 2016EGUGA..18.9655H 

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Autolycus (krater)

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.