Antependij
Antependij je ukrasni pokrivač odnosno zastor s prednje strane oltarne menze.
Podrijetlo
Antependij se pojavljuje na kršćanskom Istoku u 4. st. a na Zapadu u 5. st. Prvi prikazi su na mozaicima u Raveni u crkvi svetog Vitalea. Njime se pokrivao oltar samo s prednje strane od kojeg je i dobio ime. (lat. antependium, ante-ispred + pendere-visjeti),. Kao naziv javlja se u 12. i 13. st. te se još naziva: palliotto, frontale, pallium, pala, velamen i facies.
Motivi
Antependiji su se izrađivali najčešće od tkanine, a u velikim crkvama su se izrađivali od plemenitih metala ili su rezbareni i oslikavani u drvetu. Do polovine srednjeg vijeka prisutan je lik Krista Pantokratora koji sjedi na prijestolju i blagoslivlja desnom rukom dok u lijevoj drži Sveto pismo. Tijekom 14. st. polako se napušta taj model te se javljaju motivi raspeća i motivi iz Kristova života. Čest motiv bila je i Bogorodica, od 11. do 13. st prikazivana je u okviru kako sjedi okružena simbolima evanđelista i anđela. Pod utjecajem gotike prikazivana je kako sjedi u arkadi, dok se od 14. stoljeća prikazuje kako stoji. Prikaz krunjenja bio je često zastupljen te je skoro zamijenio sve druge motive iz života Bogorodice. U hodočasničkim crkvama često se prikazivao na antependijima lik sveca kojem je crkva posvećena.
Uporaba
Do 16. stoljeća nije bila propisana uporaba antependija, tek odlukom pape Pia V. iz 1570. godine određuje se uporaba antependija u propisanoj liturgijskoj boji dana. Papa Klement VIII. odredio je u biskupskom ceremonijalu iz 1600. godine da se za misu kojoj presjeda biskup rabi antependij od plemenitih materijala. Danas se slabije upotrebljavaju antependiji u uresu oltara. Od 19. stoljeća antependij dolazi ispred stipesa.[1]
Antependij zagrebačke katedrale
Svečani antependij zagrebačke katedrale uklopljen je u glavni oltar te se nikada ne skida. Načinjen je brigom zagrebačkog biskupa grofa Mirka Eszterharya (1708. – 1722.) Izrađen je od srebra, te se sastoji od tri dijela. Glavi dio s prednje strane prikazuje Svetu obitelj, na desnoj strani prikazan je sv. Stjepan kralj, a na lijevoj sv. Ladislav. Na srednjoj ploči antependija nalazi se akrostih: „Hoc amatae sponsae binaque lateris antependia praesentaverat Praesul Zagrabiensis.“ Prije Drugog vatikanskog sabora koristio se pri svečanim prilikama, a poslije je stavljen na novi oltar u katedrali te se više ne skida.
Izvori
- ↑ Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Stipes, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 546.
Literatura
- Dragutin KNIVALD, Antependij, u: Hrvatska enciklopedija 1., Zagreb 1941.
- Rupert BERGER, Mali liturgijski leksikon, Zagreb 1993.
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.