Antakya

Antakya
Antakya
Osnovni podaci
Pokrajina Hatay
Stanovništvo
 - ukupno

399.045 (2022.)
Visina 67 m
Koordinate 36°12′N 36°09′E / 36.200°N 36.150°E / 36.200; 36.150
Pozivni broj 0326
Službena stranica www.antakya.bel.tr
Karta
Karta grada Antakya

Antakya (lokalni turski: Anteke), moderni oblik Antiohije (starogrčki: Ἀντιόχεια, romanizirano: Antiókheia; armenski: Անտիոք, romanizirano: Andiok; latinski: Antiochia) općina je i okrug glavnog grada pokrajine Hatay u Turskoj. Površina mu je 703 km2, a stanovništvo 399 045 (2022.)[1] Glavni je grad pokrajine Hatay, najjužnije pokrajine Turske. Grad se nalazi u dobro navodnjenoj i plodnoj dolini na rijeci Orontes, oko 20 kilometara od Levantskoga mora.

Današnji grad djelomično se nalazi na mjestu antičke Antiohije (starogrčki: Ἀντιόχεια, Antiókheia, također poznata kao „Antiohija na Orontu”), koju je u 4. stoljeću prije Krista osnovalo Seleukidsko Carstvo. Antiohija je kasnije postala jedan od najvećih gradova Rimskog Carstva, te je postala glavnim gradom provincija Sirije i Koele-Sirije. Također je bio utjecajno rano središte kršćanstva; Novi zavjet tvrdi da se naziv „kršćanin” prvi put pojavio u Antiohiji. Grad je stekao veliku crkvenu važnost u Bizantskom Carstvu. Zauzet od strane Umara ibn al-Khattaba u 7. stoljeću, srednjovjekovni Antakiyah (arapski: أنطاكية, ʾAnṭākiya) nekoliko je puta osvajan ili ponovno osvajan: od strane Bizanta 969., Seldžuka 1084.,[2] križara 1098.,[3] Mameluka 1268.[4] i na kraju Osmanlija 1517. koji će ga integrirati u Alepski ejalet, zatim u Alepski vilajet. Grad se pridružio državi Hatay pod francuskim mandatom prije nego što se pridružio Turskoj Republici.

Dana 6. veljače 2023. grad su teško oštetila dva snažna potresa s epicentrom u Kahramanmaraşu. Neka su od povijesnih mjesta, uključujući crkvu svetog Pavla, uništena su. Potresi su uništili nekoliko četvrti u gradu i ostavili tisuće bez domova. Broj mrtvih u provinciji Hatay, koja uključuje Antakyu, procijenjen je na više od 20.000.

Izvori

  1. Address-based population registration system (ADNKS) results dated 31 December 2022, Favorite Reports biruni.tuik.gov.tr Preuzeto 18. studenoga 2024.
  2. Gregg, Heather Selma (2014). The Path to Salvation: Religious Violence from the Crusades to Jihad. ISBN 9781612346618.
  3. Roberson, Ronald (1995). The Eastern Christian Churches: A Brief Survey. ISBN 9788872103104.
  4. Cecilia Gaposchkin, M. (2017). Invisible Weapons: Liturgy and the Making of Crusade Ideology. ISBN 9781501707971.
Panoramski pogled na Antakyju.
Panoramski pogled na Antakyju.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.