PROFILPELAJAR.COM

Amikt

Ilustracija amikta u uporabi

Amikt ili Naglavnik je platneni ovratnik koji nose svećenici, đakoni i akoliti (prije i subđakoni)[1] oko vrata, preko ramena te ga pričvršćuju u struku, a nosi se ispod albe. Amikt je obično bijelo platno 80 – 90 cm dugo i 60 – 70 cm široko, s vrpcama na dva kraja.[2]

Drugi nazivi su: humeral, naplećak, naglavnica, ovratnik ili naramenik.[3][4]

Povijest

Razmotani amikt

Prvotno se nosio kako bi se ljeti čuvale gornje haljine od znoja, a zimi da se njime zamota vrat i tako ga čuva od prehlade. Amikt je tako prešao iz običnog rimskog odijela u liturgiju.[5]

Kao liturgijsko odijelo počeli su ga nositi u Rimu, a zatim je taj običaj i u druge krajeve.[2] Prvotno su ga nosili samo papa i đakoni u Rimu, a izvan Rima u doba Karolinga nose ga i biskupi i svećenici.[2] U Rimu se prvotno nosio iznad albe, a izvan Rima ispod nje te se taj običaj potkraj 10. stoljeća uveo i u Rimu.[2] Dio amikta, koji je bio oko vrata iznad albe, počinje se u 12. stoljeću ukrašavati parurama.[2]

Negdje oko 1100. amikt se počeo stavljati najprije na glavu i preko njega se oblačila alba i kazula, pa se tek onda, ili već na oltaru, skidao dolje.[1] Tako je činio i izvana neku vrstu ovratnika. U Rimu je taj običaj nestao u 15. stoljeću, u Njemačkoj krajem 16. stoljeća, a u Francuskoj krajem 17. stoljeća.[1] Na gornjoj strani je obično uvezen mali križ koji se poljubi kod odijevanja.[1] Također, amikt podsjeća na rubac kojim su vojnici zastirali oči Isusu, kako bi mu se narugali.[6]

Uporaba

U obredu oblačenja službenik uzme amikt za krajeve, poljubi ga u sredini, gdje se nalazi križ te ga stavi na glavu govoreći: „Stavi, Gospodine, na moju glavu kacigu spasenja, da odbije đavolske navale” (lat. Impone, Domine, capiti meo galeam salutis, ad expugnandos diabolicos incursus). Zatim ga spusti oko vrata, pokrije njime ovratnik, prekriži na prsima, a zatim, provukavši vrpce ispod ruku, opaše ih iza leđa i vrati svezavši ih naprijed.[7]

„Opća uredba Rimskog misala” navodi: „Prije nego se obuče alba, ako ona oko vrata ne pokriva obično odijelo, neka se stavi amikt”.[a][8]

Bilješke

  1. ↑ Br. 336

Izvori

  1. ↑ a b c d Kniewald 1937, str. 94.
  2. ↑ a b c d e Ujević 1941, str. 377.
  3. ↑ Kukalj 1939, str. 32.
  4. ↑ Šetka 1965, str. 91.
  5. ↑ Kniewald 1937, str. 93.
  6. ↑ Schüch i Polz 1917, str. 308.
  7. ↑ Chaignon 1938, str. 287.
  8. ↑ OURM, str. 68.

Literatura

Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Amikt

Knjige

  • Rimski misal: opća uredba. Kršćanska sadašnjost. Zagreb. 2004
  • Schüch, Ignaz; Polz, Amand. 1917. Pastirsko bogoslovlje. Tisak kraljevske zemaljske tiskare. Zagreb.
  • Chaignon, Pierre. 1938. Svećenik na oltaru ili dostojno prikazivanje svete mise s dodatkom obreda tihe mise. Vrelo života. Sarajevo.
  • Kniewald, Dragutin. 1937. Liturgika. Tipografija. Zagreb.
  • Kukalj, Dragutin. 1939. Žrtva Novog zavjeta: liturgijska pouka o svetoj misi. Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima. Zagreb.
  • Šetka, Jeronim. 1965. Hrvatska kršćanska terminologija: hrvatski kršćanski termini slavenskog porijekla (3. dio). Franjevačka visoka bogoslovija – Makarska. Makarska.
  • Ujević, Mate. 1941. Hrvatska enciklopedija (svezak I). Naklada konzorcija hrvatske enciklopedije. Zagreb.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.