Adolf Otto Reinhold Windaus (Berlin, 25. prosinca 1876. – Göttingen, 9. lipnja 1959.) bio je njemački kemičar koji je 1928. osvojio Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na sterolima i njihov odnos prema vitaminima. Bio je doktorski savjetnik Adolfa Butenandta koji je 1939. godine također osvojio Nobelovu nagradu za kemiju.
Adolf Windaus rođen je u Berlinu. Njegov interes za kemiju porastao je nakon predavanja Emila Fischera, nobelovca 1902 godine. Počeo je studirati medicinu i kemiju u Berlinu i kasnije u Freiburgu. Doktorirao je početkom 1900. godine, a usredotočio se na kolesterol i druge sterole na Sveučilištu u Freiburgu. Godine 1913. postaje profesorom kemije na Sveučilištu u Innsbrucku, a 1915. prešao je na Sveučilište u Göttingenu, gdje je ostao do umirovljenja 1944. godine.
Bio je uključen u otkriće transformacije kolesterola kroz nekoliko koraka do vitamina D3 (holekalciferol). Dao je svoje patente farmaceutskim kompanijama Mercku i Bayeru, koje su proizveli lijek Vigantol 1927. godine.[1]
Izvori
- ↑ Haas, Jochen (2007). "Vigantol – Adolf Windaus und die Geschichte des Vitamin D" [Vigantol – Adolf Windaus and the history of vitamin D]. Wurzbg Medizinhist Mitt. 26: 144–81. PMID 18354894.
Dobitnici Nobelove nagrade za kemiju |
---|
| 1900.-ih | | | 1910.-ih | | | 1920.-ih | | | 1930.-ih | | | 1940.-ih | | | 1950.-ih | | | 1960.-ih | | | 1970.-ih | | | 1980.-ih | | | 1990.-ih | | | 2000.-ih | | | 2010.-ih |
2010. Richard F. Heck, Akira Suzuki i Ei-ichi Negishi •
2011. Dan Shechtman •
2012. Robert Lefkowitz i Brian Kobilka •
2013. Martin Karplus, Michael Levitt i Arieh Warshel •
2014. Eric Betzig, Stefan Hell i William Moerner •
2015. Tomas Lindahl, Paul Modrich i Aziz Sancar •
2016. Jean-Pierre Sauvage, Fraser Stoddart, Ben Feringa •
2017. Jacques Dubochet, Joachim Frank, Richard Henderson •
2018. Frances Arnold, Gregory Winter, George Smith •
2019. John B. Goodenough, M. Stanley Whittingham, Akira Yoshino
| | 2020.-ih | |
|