Zlatin dnevnik[2] (engleski: Zlata's Diary: A Child's Life in Wartime Sarajevo) jest knjiga Zlate Filipović pisana tokom rata i opsade grada Sarajeva 1992. obraćajući se Mimi. U periodu pisanja dnevnika Zlata ima 12 godina i čitaocima pruža dječiju perspektivu na ratnu svakodnevicu, dokumentira dnevne događaje, prati tok misli. Zlatin dnevnik nastao je po uzoru na Dnevnik Anne Frank. Jedna je od najslikovitijih knjiga iz Bosne i Hercegovine o ratu. Prevedena je na više od 20 jezika.[1]
Radnja u knjizi
Nakon polaska u peti razred Zlata počinje pisanje svog dnevnika, jer je rat počeo prije njenog 11. rođendana, te kao prvu priču izdvaja odlazak na Jahorinu. Zabilježila je i opisivala događaje pune dvije godine. Događaji poput nestanka električne energije ili vode, granatiranje, smrti bliskih prijatelja i njenih vršnjaka, skrivanje u podrumu, viđeni očima djeteta, poprimaju jednu novu dimenziju i postaju svjedočanstvo užasnim ratnim stradanjima. Kako su njeni majka i otac bili zaposleni ona kao djevojčica je često ostajala sama u kući te bilježila svoje misli pišući sljedeće riječi:
Prestanite pucati, mir, mir, mir.
U posljednjoj poruci Mimi otkriva i statističke podatke koje je čula — "590 granata od pola pet ujutro; šestoro mrtvih; 56 ranjenih; mislim da smo sami u ovom paklu."
O piscu
Zlata Filipović rođena je u Sarajevu 3. decembra 1980. Reporterka Janine Di Giovanni, koja je Zlatu srela 1993, napisala je predgovor za ovu knjigu. Opisala je Zlatu kao sarajevsku Anne Frank, jer Zlatin dnevnik, kao i Dnevnik Anne Frank, opisuje doživljaje ratnih strahota prožete dječijom čednošću. Također je dodala da je dodatna sličnost i to što su oba sukoba djelimično motivirana rasizmom i etničkim razlikama.
Male novine, dječiji časopis iz Srajeva, neslužbeno je izdao knjigu 1993. pod nazivom Zlatin dnevnik kao poklon čitaocima. Zlata je tako postala poznata u Sarajevu, pa su je i novinari stranih novinskih agencija intervjuisali.
Nakon objavljivanja Dnevnika Ujedinjene nacije pomogle su njenoj porodici da se preseli u Pariz. Nakon tri godine u Parizu, Filipovići se preseljavaju u Dublin, gdje je Zlata studirala na tamošnjem Trinity Collegeu, a kasnije i na Univerzitetu u Oxfordu. Danas živi u Dublinu, gdje radi kao filmska producentica i osmišlja dokumentarce. Sudjelovala je u pisanju drugih knjiga u vezi s ratom u Bosni i Hercegovini, a dobila je i posebnu nagradu "Dijete hrabrosti" od Centra "Simon Wiesenthal".
Reference
