Zarobljavanje države je vrsta političke korupcije u kojoj lični interesi značajno utiču na procese donošenja odluka u državi za vlastite prednost kroz nedopuštene i nerazumljive kanale. Utjecaj se ostvaruje kroz razne državne institucije, uključujući zakonodavstvo, izvršnu vlast, ministarstva i pravosuđe. Ovo je slično regulatornom zarobljavanju ali se razlikuje zbog šireg varijeteta tijela kroz koja može biti provedena, i zbog toga, za razliku od regulatornog zarobljavanja, utjecaj nije nikada očevidan.[1]
Zarobljavanje države je vrsta sistemske političke korupcije u kojoj privatni interesi značajno utiču na procese donošenja odluka u državi u svoju korist.
Pojam je prvi put upotrijebila Svjetska banka, oko 2000. godine, da opiše situaciju u određenim zemljama Centralne Azije koje prelaze iz sovjetskog komunizma. Konkretno, primijenjen je na situacije u kojima su male korumpirane grupe koristile svoj utjecaj na vladine službenike kako bi prisvojile vladine odluke kako bi ojačale vlastitu ekonomsku poziciju; članovi ovih grupa kasnije će postati poznati kao oligarsi.[2]
Navodi o zarobljavanju države doveli su do protesta protiv vlade u Bugarskoj 2013-2014 i 2020-2021 i Rumuniji 2017.,[3] i izazvali su stalne kontroverze u Južnoj Africi počevši od 2016.
Definisanje zarobljavanja države
Klasična definicija zarobljavanja države odnosi se na način na koji državni službenici, kompanije koje podržava država, privatne kompanije ili privatni pojedinci manipulišu formalnim procedurama (kao što su zakoni i društvene norme) i vladinom birokratijom, kako bi uticali na državnu politiku i zakone u njihovu korist.[4]
Zarobljavanje države nastoji uticati na formiranje zakona, kako bi se zaštitili i promovirali utjecajni akteri i njihovi interesi. Na taj način se razlikuje od većine drugih oblika korupcije koji umjesto toga traže selektivnu primjenu već postojećih zakona.[4]
Zarobljavanje države nije nužno nezakonito, ovisno o odluci same zarobljene države,[5] i može se pokušati putem privatnog lobiranja i utjecaja. Uticaj može biti kroz niz državnih institucija, uključujući zakonodavnu, izvršnu vlast, ministarstva i sudstvo, ili kroz korumpirani izborni proces. Sličan je regulatornom hvatanju, ali se razlikuje po obimu i raznolikosti područja pod utjecajem i, za razliku od regulatornog zarobljavanja, privatni utjecaj nikada nije otvoren.[6]
Zapadni Balkan
Zarobljavanje države na zapadnom Balkanu podriva proces proširenja EU, jača vladajuće stranke i slabi nezavisne institucije i političku opoziciju.[7][8]
Na primer, kroz klijentelističke mreže i imenovanja zasnovana na lojalnosti, vladajuća stranka Srbije, Srpska napredna stranka, je efektivno zauzela državu, što je rezultiralo gubitkom statusa 'slobodne' zemlje prema indeksu Freedom House.[9]