Turska kahva je nematerijalna kulturna baština Turske potvrđena od strane UNESCO-a.[3]
Historija
Najranije spominjanje pijenja kahve dolazi iz Jemena u 15. vijeku.[4] Krajem 15. i početkom 16. vijeka, kahva se raširila na Kairo i Mekku.[5][6] Tokom 1640-tih, osmanlijski ljetopisac İbrahim Pecevi zabilježio je otvaranje prve kahvane u Konstantinopolju.
Sve do 962 (po hidžri, 1554-55.), u Velikom, Čuvanom-od-strane-Boga gradu Konstantinopolju, kao i u osmanlijskim zemljama općenito, kahva i kahvane nisu postojale. Oko te godine, kolega po imenu Hâkem i Alepa i vragolan zvani Şems (Šems) iz Damaska, došli su u grad: oba su otvorili veliku prodavnicu u distriktu zvanom Tahtakale, te počeli snabdjevati kahvom.[7]
U nedavnim vremenima, tradicionalno pijenje turske kahve bilo je umanjeno rastućom dostupnošću ostalih toplih napitaka poput čaja (koji lokalno raste i kupuje se bez čvrste valute), instant kahva, i ostali moderni stilovi kahve.
Bosna i Hercegovina
U Bosni i Hercegovini, sličan način pripremanja kahve se naziva bosanska kahva, koja se pravi drugačije u odnosu na tursku. Druga razlika od turske kahve je ta, da voda dostiže tačku ključanja, mali dio je sačuvan sa strane za kasnije, često u fildžanu. Dalje, kahva se dodaje u džezvu, te ostatak vode iz fildžana se dodaje u džezvu. Sve se stavlja nazad na izvor toplote da se ponovno dosegne tačka ključanja, što traje par sekundi jer je kahva već veoma vruća.[8] Pijenje kahve u Bosni je tradicionalna svakodnevnica i igra važnu ulogu tokom društvenih okupljanja.
^Bonnie K. Bealer, Bennett Alan Weinberg, The World of Caffeine: The Science and Culture of the World's Most Popular Drug, Routledge 2001. ISBN0-415-92722-6, p. 3
^Alain Huetz de Lemps, "Colonial Beverages and the Consumption of Sugar" in Massimo Montanari, Jean Louis Flandrin, ed. Food: A Culinary History, p. 387
^Quoted in Cemal Kafadar, "A History of Coffee", Economic History Congress XIII (Buenos Aires, 2002) full textArhivirano 22. 3. 2007. na Wayback Machine