Slijepo crijevo ili cekum (lat.cecus = slijepo) je vrećica unutar peritoneuma koja se smatra početaom debelog crijeva. Nalazi na desnoj strani tijela (istoj strani tijela kao apendiks, kojem je pridružen
Kod biljojeda, slijepo crijevo skladišti prehrambeni materijal tamo gdje crijevne bakterije mogu razgraditi celulozu. Ljudsko slijepoo crijevo više nema ovu funkciju (vidi apendiks), pa je to kod ljudi jednostavno slijepa vrećica koja čini dio debelog crijeva.
Struktura
Razvoj
Slijepo crijevo i apendiks nastaju povećanjem postarterijskog segmenta petlje srednjeg crijeva. Proksimalni dio pupoljka brzo raste da bi stvorio cekum. Bočni zid slijepog crijeva raste mnogo brže od medijalnog, što rezultira time da je tačka pričvršćivanja apendiksa na medijalnoj strani.
Historija
Etimologija
Termim cecum potječe od latinskog (intestinum) caecum = doslovno "slijepo crijevo". To je direktan prijevod sa starogrčkog τυφλὸν (ἔντερον) – tyflòn (énteron). Stoga se upala slijepog crijeva naziva i tiflitis.
Spoj tankog i debelog crijeva, nazvan ileocekumski zalistak, kod nekih životinja toliko je malen da se nije smatrao vezom između tankog i debelog crijeva. Tokom disekcije, starogrčki učenjaci su debelo crijevo mogli pratiti od rektuma do odjeljaka sigmoidnog dijela debelog crijeva, kroz silazno, poprečno i uzlazno odjeljci. Cekum je krajnja točka debelog crijeva sa slijepim dijelom koji se završava crvuljkom.[3]
Veza između kraja tankog crijeva (ileuma) i početka (gledano iz perspektive hrane koja se prerađuje) debelog crijeva (i cekum) sada je jasno shvaćena i naziva se ileokolični otvor. Veza između kraja slijepog crijeva i početka uzlaznog debelog crijeva naziva se cekokolični otvor.
Slijepo crijevo ima većina vrsta Amniota, kao i u riba dvodihalica, ali ne u bilo kojoj živoj vrsti vodozemaca. Kod gmizavaca to je obično jedna srednja struktura, koja proizlazi iz leđne strane debelog crijeva. Ptice obično imaju dva uparena cekuma, kao što to imaju sisari roda Hyrax, za razliku od ostalih.[5] Parrots do not have ceca.[6]
Većina sisarskih biljojeda ima relativno veliko slijepo crijevo, u kojem se nalazi veliki broj bakterija, koje pomažu u enzimskoj razgradnji biljnih materijala kao što je celuloza; kod mnogih vrsta je znatno širi od debelog crijeva. Suprotno tome, obligatni mesojedi, čija hrana sadrži malo ili nimalo biljnog materijala, imaju smanjeno slijepo crijevo, koje je često djelomično ili u cijelosti zamijenjeno apendiksom.[5] Vrste sisara koje nemsju slijepo crijevo uključuju rakune, medvjede i crvenu pandu. Preko 99% bakterija u crijevnoj „flori“ su anaerobi,[7][8][9][10][11] ali u slijepom crijevu, aerobne bakterije postižu velike gustoće .[7]
Mnoge ribe imaju niz malih crijeva, nazvanih pilorusne ceke, duž crijeva; uprkos imenu one nisu homologne s cekumom amniota, a svrha im je povećanje ukupne površine probavnog epitela.[5] Neki beskičmenjaci, poput lignji,[12] mogu imati i strukture s istim imenom, ali one nisu u vezi sa onima kod kičmenjaka.
^University of Glasgow. 2005. The normal gut flora. Available through web archive. Accessed May 22, 2008
^Beaugerie L, Petit JC (april 2004). "Microbial-gut interactions in health and disease. Antibiotic-associated diarrhoea". Best Pract Res Clin Gastroenterol. 18 (2): 337–52. doi:10.1016/j.bpg.2003.10.002. PMID15123074.