Slijepo crijevo

Slijepo crijevo
(Cekum)
Slijepo crijevo (crveno) nalazi se na početku debelog crijeva , što je prikazano s ostatkom ljudskog gastrointestinalnog trakta
Gornja ileocekumska jama
(cekum je na dnu lijevo)
Detalji
PrekursorSrednje crijevo
DioDebelo crijevo
SistemProbavni
LokacijaDonji desni dio trbuha
Identifikatori
Latinski'Caecum'
MeSHD002432
TA98A05.7.02.001
TA22970
FMA14541
Anatomska terminologija

Slijepo crijevo ili cekum (lat. cecus = slijepo) je vrećica unutar peritoneuma koja se smatra početaom debelog crijeva. Nalazi na desnoj strani tijela (istoj strani tijela kao apendiks, kojem je pridružen

Prima himus iz ileuma i povezuje se sa uzlaznim dijelom debelog crijeva. Od ileuma ga odvaja ileocekumski zalistak (ICV) ili Bauhinov zalistak. Također je odvojeno od debelog crijeva cekokoličkim spojem. Iako je cekum obično unutarperitoneumski, uzlazno debelo crijevo je retroperitoneumsko.[1]

Kod biljojeda, slijepo crijevo skladišti prehrambeni materijal tamo gdje crijevne bakterije mogu razgraditi celulozu. Ljudsko slijepoo crijevo više nema ovu funkciju (vidi apendiks), pa je to kod ljudi jednostavno slijepa vrećica koja čini dio debelog crijeva.

Struktura

Unutrašnji prečnici različitih dijelova debelog crijeva, sa slijepim crijevom (u donjem lijevom uglu), u prosjeku mjere 8,7 cm (raspon 8,0–10,5 cm).[2]

Razvoj

Slijepo crijevo i apendiks nastaju povećanjem postarterijskog segmenta petlje srednjeg crijeva. Proksimalni dio pupoljka brzo raste da bi stvorio cekum. Bočni zid slijepog crijeva raste mnogo brže od medijalnog, što rezultira time da je tačka pričvršćivanja apendiksa na medijalnoj strani.

Historija

Etimologija

Termim cecum potječe od latinskog (intestinum) caecum = doslovno "slijepo crijevo". To je direktan prijevod sa starogrčkog τυφλὸν (ἔντερον) – tyflòn (énteron). Stoga se upala slijepog crijeva naziva i tiflitis.

Spoj tankog i debelog crijeva, nazvan ileocekumski zalistak, kod nekih životinja toliko je malen da se nije smatrao vezom između tankog i debelog crijeva. Tokom disekcije, starogrčki učenjaci su debelo crijevo mogli pratiti od rektuma do odjeljaka sigmoidnog dijela debelog crijeva, kroz silazno, poprečno i uzlazno odjeljci. Cekum je krajnja točka debelog crijeva sa slijepim dijelom koji se završava crvuljkom.[3]

Veza između kraja tankog crijeva (ileuma) i početka (gledano iz perspektive hrane koja se prerađuje) debelog crijeva (i cekum) sada je jasno shvaćena i naziva se ileokolični otvor. Veza između kraja slijepog crijeva i početka uzlaznog debelog crijeva naziva se cekokolični otvor.

Klinički značaj

Kancerski tumor slijepog crijevaje karcinoidni tumor cekuma. Ponekad se pored tog karcinoma cekule nađe i karcinomski tumor slijepog crijeva (karcinoidni tumor cekuma). Neutropenijski enterokolitis (tiflitis) je stanje upale slijepog crijeva, prvenstveno uzrokovano bakterijskim infekcijama.

Preko 99% bakterija u crijevima su anaerobi, ali u slijepom crijevu aerobne bakterije dosežu velike gustoće.[4]

Ostale životinje

Želučani cekum žohara, skala 2 mm

Slijepo crijevo ima većina vrsta Amniota, kao i u riba dvodihalica, ali ne u bilo kojoj živoj vrsti vodozemaca. Kod gmizavaca to je obično jedna srednja struktura, koja proizlazi iz leđne strane debelog crijeva. Ptice obično imaju dva uparena cekuma, kao što to imaju sisari roda Hyrax, za razliku od ostalih.[5] Parrots do not have ceca.[6]

Većina sisarskih biljojeda ima relativno veliko slijepo crijevo, u kojem se nalazi veliki broj bakterija, koje pomažu u enzimskoj razgradnji biljnih materijala kao što je celuloza; kod mnogih vrsta je znatno širi od debelog crijeva. Suprotno tome, obligatni mesojedi, čija hrana sadrži malo ili nimalo biljnog materijala, imaju smanjeno slijepo crijevo, koje je često djelomično ili u cijelosti zamijenjeno apendiksom.[5] Vrste sisara koje nemsju slijepo crijevo uključuju rakune, medvjede i crvenu pandu. Preko 99% bakterija u crijevnoj „flori“ su anaerobi,[7][8][9][10][11] ali u slijepom crijevu, aerobne bakterije postižu velike gustoće .[7]

Mnoge ribe imaju niz malih crijeva, nazvanih pilorusne ceke, duž crijeva; uprkos imenu one nisu homologne s cekumom amniota, a svrha im je povećanje ukupne površine probavnog epitela.[5] Neki beskičmenjaci, poput lignji,[12] mogu imati i strukture s istim imenom, ali one nisu u vezi sa onima kod kičmenjaka.

Dodatne slike

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "The Large Intestine". VideoHelp.com.
  2. ^ Nguyen H, Loustaunau C, Facista A, Ramsey L, Hassounah N, Taylor H, Krouse R, Payne CM, Tsikitis VL, Goldschmid S, Banerjee B, Perini RF, Bernstein C (2010). "Deficient Pms2, ERCC1, Ku86, CcOI in field defects during progression to colon cancer". J Vis Exp (41). doi:10.3791/1931. PMC 3149991. PMID 20689513.
  3. ^ Taylor, Tim. "Anatomy and Physiology Instructor". InnerBody.com. Howtomedia, Inc. Pristupljeno 28. 11. 2014.
  4. ^ Sherwood, Linda; Willey, Joanne; Woolverton, Christopher (2013). Prescott's Microbiology (9th izd.). New York: McGraw Hill. str. 713–21. ISBN 9780073402406. OCLC 886600661.
  5. ^ a b c Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 353–54. ISBN 0-03-910284-X.
  6. ^ Clench, Mary H.; Mathias, John R. (1995). The Avian Cecum: A Review. Ann Arbor, MI: Wilson Bulletin. str. 93–121, vol. 107(1) March.
  7. ^ a b Guarner F, Malagelada JR (februar 2003). "Gut flora in health and disease". Lancet. 361 (9356): 512–19. doi:10.1016/S0140-6736(03)12489-0. PMID 12583961.
  8. ^ Sears CL (oktobar 2005). "A dynamic partnership: celebrating our gut flora". Anaerobe. 11 (5): 247–51. doi:10.1016/j.anaerobe.2005.05.001. PMID 16701579.
  9. ^ University of Glasgow. 2005. The normal gut flora. Available through web archive. Accessed May 22, 2008
  10. ^ Beaugerie L, Petit JC (april 2004). "Microbial-gut interactions in health and disease. Antibiotic-associated diarrhoea". Best Pract Res Clin Gastroenterol. 18 (2): 337–52. doi:10.1016/j.bpg.2003.10.002. PMID 15123074.
  11. ^ Vedantam G, Hecht DW (oktobar 2003). "Antibiotics and anaerobes of gut origin". Curr. Opin. Microbiol. 6 (5): 457–61. doi:10.1016/j.mib.2003.09.006. PMID 14572537.
  12. ^ Williams, L. W. (1910). The anatomy of the common squid : Loligo pealii, Lesueur. American Museum Of Natural History.

Vanjski linkovi

Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Slijepo crijevo