Siva energija je primarna energija[1] koja se troši prilikom proizvodnje, transporta, skladištenja i odlaganja nekog materijala. Potrošnja sive energije je značajna jer se danas pretežno koriste ograničeni tj. fosilni izvori energije. Emisije gasova se u ovom slučaju nazivaju i sivim emisijima. Zanemarivanje sive energije u energetskom bilansu može se znatno izmijeniti bilansa stvarne potrošnje energije.[2]
Stambeni objekti, izgrađeni pretežno od betona (cement), iziskuju također dosta energije. Stoga su građevine od betona veliki potrošači sive energije.
Namirnice troše sivu energiju putem vještačkog đubriva i mehanizacije. Posebno je visoka potrošnja prilikom proizvodnje mesa, jer se znatne površine moraju obrađivati za dobijanje stočne hrane. Transport namirnica s manjim vozilima, poput automobila, povećava dok upotreba kamiona i brodova (čak i kod većih distanci) smanjuje potrošnju sive energije.
Jednokratna ambalaža, poput flaša, troši dosta sive energije čak i kada se potpuno recikliše.
Dobijanje zlata, srebra i platine također troši sivu energiju uz dodatno zagađenje okoline i promjene tla rudnicima.