Organizacija je bila podijeljena u dvije grupe, mlađe (od 7. do 11. godine) i starije pionire (11-15 godina).
Prijem novih članova obavljan je u prvom razredu, tokom svečanosti za Dan republike. Tog dana đaci su davali „pionirsku zakletvu“ i dobijali su uniformu pionira: plavu kapu „titovku“ sa crvenom petokrakom, bijelu košulju sa crvenom maramom i plave kratke hlačice.
Pioniri su bili organizirani po državnom hijerarhiskom sistemu, od razine škole, općine, bivših srezova, do republička i savezne države. Organizacijama svih razina formalno su rukovodili izabrani pioniri i društveno uobičajeni organi, ali su brigu o njihovom radu vodili zaduženi nastavnici, partijski, školski, općinski, republički i savezni organi i pojedinci, pod rukovodstvom KPJ, kasnije SKJ.
Najuspješniji pioniri birani su u općinske i republičke delegacije za posjete "Drugu Titu", redovno za Dan mladosti, 25. maja, svake godine. Posljednja generacija pionira rođena je 1982. godine.
Pionirska zakletva
Tekst pionirske zakletve, koji je u nekim detaljima varirao od škole do škole, glasio je:
Pionirska zakletva
Srpskohrvatski
Slovenski
Makedonski
Danas, kada postajem pionir
Danes, ko postajam pionir
Денес, кога станувам пионер
Dajem časnu pionirsku riječ:
Dajem častno pionirsko besedo:
Давам чесен пионерски збор:
Da ću marljivo učiti i raditi
Da se bom marljivo in vztrajno učil
Дека вредно ќе учам и работам
poštovati roditelje i starije i biti vjeran iskren drug koji drži datu riječ.;
In da bom dober tovariš;
И ќе бидам добар другар;
Da ću slijediti put najboljih pionira, cijeniti slavno dijelo partizana
Da bom ljubil našo samoupravno domovino
Дека ќе ја сакам нашата самоуправна татковина
I naprednih ljudi svijeta koji žele slobodu i mir.
Tekst zakletve se s vremenom mijenjao pa je tokom 1970-ih imao sljedeći oblik:
Danas kad postajem pionir
dajem časnu pionirsku riječ
da cu marljivo učiti i raditi,
poštovati roditelje i starije
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ![1]
Jedna od prvih verzija svečanog pionirskog zavjeta u FNRJ, u upotrebi do 1972., bila je manje zahtijevna i glasila je:
Zavjetujem se pred pionirskom zastavom i pred svojim drugovima pionirima da ću učiti i živjeti kao vjeran sin svoje domovine – Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Zavjetujem se da ću čuvati bratstvo i jedinstvo naših naroda i slobodu naše domovine stečene krvlju njenih najboljih sinova. Za domovinu s Titom – naprijed!