Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Salijski zakonik (lat. Lex Salica) je jedini mjerodavni zakonski akt primjenjiv za sve one koji su rođeni kao Franci bez obzira na teritoriju na kojoj su prebivali. Razvoj ovog, pod drugim nazivom franačko-salijsko-plemskog prava te njegova primjena je u principu stvarala mnoge poteškoće nadležnim organima koji su morali postupati po određenim, normama propisanim, zakonom.
Nastao je krajem 5. vijeka, te ja važno istaći da je u sebi sadržavao minimalan utjecaj rimskog klasičnog prava. Ovaj zakonik je regulisao širok spektar različitih pravno-deliktnih djela, sadržavajući opširnu i sagledivu pravnu materiju, a najviše odredbi ovg zakonika se odnosi na oblast krvičnog prava.
Vremenom se ovaj zakon mijenjao i nadopunjavao, no ovi postupci se nisu vršili sistematski i sa usaglašavanjam, tako da danas postoji nekoliko rukopisa istog koji se međusobno razlikuju, po sadržaju i po broju članova (65 u jednom i 70 u drugom, 99 u trećem i sl...).
U procesu feudalizacije i snalaženja franacke države doslo je do izvjesni modifikacija u franackom pravu, a samim tim i u Salijskom zakoniku. Franacki kraljevi donose određene edikte, norme i propise koji se usvajaju kao zakoni. Određen broj takvih pravnih akata sačinjen je u svrhu regulisanja različitih pravnih koji nisu našli svoje uporište u dotadašnjim zakonima. Ti, tzv. Kraljevski zakoni, su imali samo temporalnu ulogu do pojave određenih zakonskih propisa u sastavu regularnog (postojećeg) prava koji bi riješili iste na adekvatan način.
Kao što je vec navedeno, Salijski zakonik se u najvećem broju svojih članova bavi krivičnim pravom, koje u svom osnovnom konceptu sadržava niz relikata iz rodovsko-plemenskog društva. Krvna osveta, odnosno sistem kompozicije predviđena je u nizu članova Salijskog zakonika. Visina kompozicije odredjena je prema vrsti delikta, društvenoj pripadnosti i statusu prekršitelja zakona pa i samom mjestu počinjenja nedjela.
Krivični delikti se prema Salijskom zakoniku dijele na delikte protiv države, sudstva, ličnosti imovine, porodice i polonog morala.
Ovaj rad ce se u najvećem stepenu odnositi na propise unutar zakona koji se tiču odredaba o deliktima protiv ličnosti i imovini, sa oderđenim subordinatama istog.
Važno je istaći da je krivično pravo unutar Ralijskog zakonika, pod utjecaj Rimskog zakona, razvilo čitav niz novih pojmovnih pravnih izraza, koji jos dovoljno nisu iznijansirani u shvatanju dotadašnjeg pravnog poretka franačke države, a ticali su se stepen odgovornosti za nedjela u shvatanju predumišljaja, nehata, pokušaja i sl.
U pogledu sistema kažnjavanja najčesće je primjenjivana novčana kazna za prekršitelje, u nekim slučajevima kazne u naturi, a u nešto gorim slučajevima se pojavljuju i tjelesne, poput sakaćenja, smrtne kazne, stavljanja van zakona te progonstvo.
Sadržaj zakonika
Salijski zakon predviđao smrtnu kaznu za sljedeće delikte:
Ako rob bude optužen zbog većeg zločina, tj.zbog takvog za koji bi slobodan čovjek mogao biti osuđen na 45 solida, pa na mukama prizna, treba ga kazniti smrtnom kaznom.
Ako pozvani grof protiv zakona ili povrh duga zapljeni još i nešto više, ili će se otkupiti za punu vrijednost ili će odgovarati svojim životom.
Ako neko ubije čovjeka i preda svu imovinu, pa ipak ne bude imao da isplati sve ono što zakon traži, tada će ubicu privesti sudu i poslije će ga izvoditi četiri puta da otkupi zadanu svečanu riječ. Ako neko ne zada vjeru da isplati krvninu, tj.ako mu niko ne pomogne da isplati što još nije isplatio, tada će platiti svojim životom.
Blud prema Salijskom zakonu:
Ako neko siluje slobodnu djevojku, presudiće se da plati 62⅓ solida.
Ako neko obljubi slobodnu djevojku uz njen pristanak i obostrani sporazum, presudiće se da plati 1800 dinara (45 solida).
Ako slobodan čovjek obljubi tuđu robinju, i to mu bude dokazano, presudiće se da gospodaru robinje plati 600 dinara (15 solida).
Ako neko obljubi kraljevu robinju, presudiće se da plati 1200 dinara (30 solida).
Ako slobodan čovjek javno živi sa tuđom robinjom, ostaće zajedno s njom u ropstvu, slično tako i slobodna žena, ako se uda za tuđeg roba, ostaće u ropstvu.
Ako rob obljubi tuđu robinju i zbog tog zločina robinja umre, rob će ili platiti gospodaru robinje 240 dinara (6 solida) ili će biti uškopljen (slično kastriranju). Ako robinja od toga ne umre, rob će primiti 300 batina ili gospodaru platiti 120 dinara.
Nasljeđivanje prema Salijskom zakoniku
Pri određivanju nasljednika (afatomiji) treba zhtijevati da satnik odredi ročište. Na tom ročištu treba da se pojave sa štitom, i sa tri čovjeka posrtave tri pravna zahtijeva. Poslije toga izabraće čovjeka sa kojim nisu u srodstvu, kome će baciti grančicu u krilo;onome u čije je krilo bačena grančica treba reći kolika je imovina, koliko hoće ili kome hoće da ostavi cijelu svoju imovinu. Zatim ono u čije je krilo bačena grančica treba da se nastani u kući onoga koji ju je bacio . poslije će pozvati tri ili više gostiju i rasolagaće sa onoliko imovine koliko mu je povjereno.
Kada se nađu pred kraljem ili na njegovom sudu, onj kome je bilo naređeno da imovinu vrati, uzima grančicu i na tom sudu, u roku od 12 mjeseci, baca u krilo onima, koji su određeni za nasljednike i predaje im ni manje ni više od onoga što mu je bilo povjereno.
Ako neko umre i ne ostavi djece, a živa mu je majka, ona će ga nasljediti.
Ako mu majka nije živa, a ostavi brata ili sastru, oni će ga naslijediti.
Ako ni njih nema, nasljediće ga tetka.
A dalje, nasljediće ga najbliži srodnik iz pomenutih loza.
Zemlju, međutim, nikako ne može da nasljedi žena, nego cijela zemlja pripada muškarcima njegovog roda.
Ako rob otme tuđu robinju protiv volje platit će gospodaru 120 dinara.
