Sabiha Gökçen (22. marta 1913. – 22. marta 2001.)[1] bila je turska pilotkinja bošnjačkog porijekla. Bila je prvi ženski borbeni pilot na svijetu.[2][3] Postala je pilot sa samo 23 godine.[4] Iako su Marie Marvingt i Evgeniya Shakhovskaya prethodile njoj kao vojni piloti u drugim ulogama, nijedna od njih nije bila borbeni pilot i nisu pohađale vojnu akademiju kao Sabiha. Sabiha Gökçen je bila siroče i ona je jedno od 8 usvojene djece Mustafe Kemala Ataturka.
Priznata je kao prva žena borbeni pilot od strane Ginisove knjige rekorda i izabrana je kao jedini ženski pilot za poster "20 najvećih pilota u historiji" kojeg su objavile Zračne snage SAD-a 1996. godine.
Rani život
Kćeri Mustafe Kemala Ataturka; s lijeva na desno: Zehra Ajlin, Rukiye (Erkin) i Sabiha (Gökçen).
Iako je postojala kontroverza oko toga je li Sabiha Gökçen bošnjačkog porijekla, službeni turski izvori govore da je rođena kao kćerka Mustafe Izet Bega i Hajrije Hanım, koji su oboje bošnjačkog porijekla. Tokom posjete Atatürka Bursi 1925. godine, Sabiha, koja je imala samo dvanaest godina, tražila je dozvolu da razgovara s Atatürkom i izrazila svoju želju da studira u internatu. Nakon što je shvatio u kakvim uslovima živi Ataturk je odlučio da usvoji Sabihu i pitao njenog brata za dopuštenje da je odvede u predsjedničku rezidenciju da živi sa njegovom ostalom posvojenom djecom. Pohađala je osnovnu školu Çankaya u Ankari i američku akademiju u Uskudaru.
Iako su se u februaru 2004. pojavile glasine o armenskom porijeklu Sabihe Gökçen u časopisu Agos, gdje je Hripsime Sebilciyan tvrdila da je Sabiha njena nećakinja, njena usvojena sestra Ülkü Adatepe je dala intervju u kojem je opovrgnula ove tvrdnje i ponovila da je Sabiha kćerka Mustafe Izet Bega i Hajrije Hanım, koji su oboje bošnjačkog porijekla.[5]
Poslije uvođenja Zakona o prezimenima, Ataturk je Sabihi dao prezime Gökçen 19. decembra 1934. 'Gök' na turskom jeziku znači nebo, a Gökçen znači 'pripada ili se veže za nebo'.
Karijera
Sabiha Gökçen sa oficirima.Sabiha Gökçen u Ateni, tokom obilaska Balkana 1938.
Atatürk je smatrao avijaciju veoma važnom i za tu svrhu je nadgledao osnivanje Turske Aeronautičke Asocijacije 1925. godine. Poveo je Sabihu sa sobom na otvaranje Türkkuşu (Turska ptica) Letačke Škole na 5. maj 1935. Tokom letačkog performansa zračnih jedrilica i padobranaca pozvanih iz stranih zemalja, Sabiha je bila vrlo uzbuđena. Kad ju je Atatürk pitao da li bi ona također htjela postati jedriličar, klimnula je glavom i rekla "da, zaista, spremna sam odmah sada". Atatürk je rekao Fuatu Bulca, direktoru škole, da je upiše kao prvu ženu u školi letenja. Trebalo je da postane jedriličar, ali je ona bila mnogo više zainteresovana za letenje, pa je položila i za pilotsku dozvolu.
S obzirom da žene tada nisu bile prihvaćene u Tursku Vojnu Akademiju, Sabiha Gökçen je dobila, na Atatürkovu zapovijed, posebnu uniformu, i prisustvovala je posebnom obrazovnom programu jedanaest mjeseci u avijacijskoj školi u Eskişehiru školske godine 1936-1937. Nakon što je dobila diplomu, trenirala je da postane borbeni pilot u Prvoj Avionskoj Pukovniji šest mjeseci.
Tu je izbrusila svoje vještine leteći u bombarderima i borbenim avionima. 1937. je učestvovala u zaustavljanju Dersim pobune. 1938. je sprovela petodnevni let kroz zemlje Balkana. Iste godine je imenovana za glavnog instruktora u Türkkuşu letačkoj školi, gdje je služila do 1954. kao instruktor leta. Podučavala je četiri pilotkinje: Edibe Subaşı, Yıldız Uçman, Sahavet Karapas i Nezihe Viranyalı.
Sabiha Gökçen je letjela oko svijeta 28 godina do 1964. Njena knjiga, pod nazivom "Život na Putu Atatürka" objavljena je 1981. od Turske Aeronautičke Asocijacije u spomen na Atatürkov 100-ti rođendan.
U svojoj karijeri u Turskim Zračnim Snagama, Sabiha je letjela u 22 različite vrste aviona, više od 8000 sati, od kojih su 32 sata bili aktivne borbe i misije bombardovanja.[6]
Ostavština i priznanje
Bista Sabihe Gökçen u Istanbulskom Muzeju Avijacije.
