Oružane snage Džibutija - DJAF (arapski: الجيش الجيبوتي) su vojne snage Džibutija. Sastoje se od Kopnena vojska i njenih podružnica Ratnog zrakoplovstvo i protivzračne odbrane i Ratna mornarica. Od 2018. godine oružane snage Džibutija broje 20.470 pripadnika kopnenih trupa koje su podijeljene u nekoliko pukova i bataljona stacioniranih u raznim područjima širom zemlje. Oružane snage Džibutija važan su faktor u području moreuza Bab el-MandebiCrvenog mora.
General Zakaria Chiek Imbrahim zapovjednik je Oružanih snaga Džibutija a tu dužnost preuzeo je u novembru 2013. godine.[1]
Nacionalna armija Džibutija najbrojnija je komponenta Oružanih snaga Džibutija. Oružane snage Džibutija broje 20.470 vojnikaa kopnena vojska je sastavljena od 18.600 vojnika. Nacionalna armija je podijeljena u nekoliko pukova i bataljona raspoređenih širom zemlje.[2] Armija ima četiri vojna okruga (okrug Tadžourah, Dikhil, Ali-Sabieh i Obock).[3] Sukobi s vojskom Eritreje 2008. godine pokazali su visok stepen obučenosti i vještine džibutskih snaga, ali također je naglasila i činjenicu da malobrojna vojska neće moći suzbiti brojnije a ipak slabije obučene vojne snage svojih susjeda. Vojska se koncentrirala na nabavku opreme, pogodne za patrolne dužnosti i kontranapade, ali neučinkovite za oklopno ratovanje.
Službeni zadaci oružanih snaga uključuju osiguranje sigurnosti zemlje od vanjskog napada i održavanje sigurnosti na granici. Džibutske snage i dalje patroliraju područjem oko granice sa Eritrejom, kako bi preduhitrile eventualni napad iz te države. Vojska Džibutija jedna je od manjih profesionalnih armija u Istočnoj Africi.
Ratna mornarica
Mornarica Džibutija je mornarički ogranak Oružanih snaga Džibutija. Od 2013. sastoji se od oko 1.000 pripadnika redovnog sastava a glavni zadatak ovog roda Oružanih snaga je zaštita nacionalnih pomorskih prava i podrška vanjskoj politici nacije. Odgovorna je za osiguranje teritorijalnih voda Džibutija i 314 km duge obale. Mornarica je osnovana 2 godine poslije sticanja nezavisnosti. U početku su je činili dijelovi Žandarmerije i bila je usmjerena na sigurnost luka i nadzor prometa. Nabava nekoliko američkih brodica 2006. godine znatno je povećala sposobnost mornarice za patroliranje na većim udaljenostima i zadržavanje na moru nekoliko dana. Proširena je saradnja sa američkom i jemenskom mornaricom u nastojanju da se zaštiti i održi sigurnost Džibutija kao i sigurnost Morske komunikacijske trake (SLOC). 2004. godine Italija je isporučila dvije patrolne brodice Classe 200 italijanske obalske straže i dva nova tipa CP 500 motornih brodica.
Ratno zrakoplovstvo
Zračne snage Džibutija osnovane su kao dio oružanih snaga Džibutija nakon što je ta država stekla nezavisnost 27. juna 1977. Prvi sredstva ratnog zrakoplovstva bila su tri transportna aviona Nord N.2501 i helikopter Allouette II. 1982. godine, Zračne snage Džibutija su obogaćene s još dva helikoptera Aerospatiale AS.355F Ecureuil 2 i Cessnom U206G Stationair, a 1985. i Cessnom 402C Utiliner. Alouette II je povučen iz upotrebe i izložen u zračnoj bazi Ambouli na aerodromu Džibuti. Tokom 1987. tri transportna aviona N.2501 noratla su povučena iz upotrebe i potom vraćena u Francusku. Nova oprema stigla je 1991. u obliku Cessne 208 Karavan, a slijedili su i ruski tipovi početkom devedesetih, uključujući četiri helikoptera Mil Mi 2, šest Mil Mi 8 i dva Mil Mi 17 helikoptera i jedan lahki transportni avion Antonov An 28. Obuka pilota za potrebe Ratnog zrakoplovstva, provodi se u Francuskoj s nastavkom letačke obuke u Džibutiju. Ratno zrakoplovstvo nema vlastite jedinice i formiran je u cjelosti unutar Kopnene vojske a jedina baza se nalazi u Ambouliju.
Brojno stanje oružanih snaga Džibutija tokom historije dat je u sljedećoj tabeli.
Brojno stanje Oružanih snaga Džibutiju tokom historije
Kineska baza za mornaričku podršku, (izgradnja započeta 2016[4][5]) završena je i službeno otvorena 2017.[6][7]
Francuska
Francuski 5. prekookeanski međuarmijski puk je stacioniran u Džibutiju.
Italija
U Džibutiju se nalazi i itaijanska baza Base Militare Nazionale di Supporto (Podrška pomorskim snagama Evropske unije), kapaciteta 300 članova i nekoliko bespilotnih letjelica.[8][9][10]
Japan
Baza Samoodbrambenih snaga Japana u Džibutiju osnovana je 2011.[11] s kapacitetom od oko 600 ljudi. Uspostavljena je na rotacijskoj osnovi, sa pomorskim plovilima i pomorskim patrolnim avionima. Japan navodno plaća 30 miliona dolara godišnje za vojne objekte iz kojih provodi operacije protiv piraterije u regiji. Baza također djeluje kao središte za operacije širom istočnoafričke obale.[12]
SAD
Oružane snage SAD-a (kombinirana združena operativna grupa Afrički rog) sa više od 3.500 vojnika nalaze se u Kampu Lemonnier.[13]
Reference
^"Archived copy". Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 1. 6. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
^International Institute for Strategic Studies (IISS) (2012). The Military Balance 2012. London: IISS. str. 432. ISSN0459-7222.
^Panda, Ankit (29. 2. 2016). "Confirmed: Construction Begins on China's First Overseas Military Base in Djibouti". The Diplomat. Arhivirano s originala, 14. 5. 2017. Pristupljeno 17. 5. 2017. Last week, China’s Ministry of Defense confirmed for the first time that construction on “support facilities” for the People’s Liberation Army-Navy (PLAN) in Djibouti, on the Horn of Africa, has started. Colonel Wu Qian, a spokesperson for the Chinese defense ministry, said on Thursday that “construction of infrastructure for the support facilities has started, and the Chinese side has dispatched personnel to Djibouti for relevant work.”
^"Defense Ministry's regular press conference on Feb.25". Ministry of National Defense of the People's Republic of China. 15. 2. 2016. Arhivirano s originala, 18. 5. 2017. Through friendly consultations between China and Djibouti, the two sides have reached consensus for China to build support facilities in Djibouti. The facilities will mainly be used for logistical support and personnel recuperation of the Chinese armed forces conducting such missions as maritime escort in the Gulf of Aden and waters off the Somali coast, peacekeeping and humanitarian assistance. Currently, construction of infrastructure for the support facilities has started, and the Chinese side has dispatched personnel to Djibouti for relevant work.
^Gao, Charlotte (12. 7. 2017). "China Officially Sets Up Its First Overseas Base in Djibouti". The Diplomat. Arhivirano s originala, 12. 7. 2017. In the early morning of July 11, China held an official ceremony in the port of Zhanjiang, south China’s Guangdong province. The commander of China’s People’s Liberation Army Navy (PLAN), Shen Jinlong, “read an order on constructing the base in Djibouti, and conferred military flag on the fleets.” Then Shen ordered, “Set off!” and the ships carrying Chinese military personnel departed the port, reported Xinhua.
^An, ured. (11. 7. 2017). "China sets up base in Djibouti". Xinhua News Agency. Arhivirano s originala, 12. 7. 2017. Ships carrying Chinese military personnel departed Zhanjiang in southern China's Guangdong Province on Tuesday to set up a support base in Djibouti.
^Djibouti: Changing Influence in the Horn’s Strategic HubArhivirano 2. 2. 2017. na Wayback Machine, chathamhouse.org, David Styan, April 2013 ("Having temporarily used US facilities, a Japanese base, situated close to Camp Lemonnier, opened in July 2011. Around 600 members of its Maritime Self-Defence Forces rotate between Japan’s naval vessels operating from the port of Djibouti and the camp. Naval units protecting Japanese shipping in the region had operated out of the US base prior to 2011. Japan is reported to pay an annual rent of $30 million for the facilities, similar to the sums paid for either of the far larger US and French bases. This has led to an expansion of Japan’s civilian aid programme to Djibouti, which has also become a hub for wider development activities in the Horn by the Japan International Cooperation Agency.")
