Održivi razvoj je organizacioni princip za postizanje ciljeva ljudskog razvoja uz istovremeno održavanje sposobnosti prirodnih sistema da obezbijede prirodne resurse i usluge ekosistema od kojih zavise privreda i društvo. Željeni rezultat je stanje društva u kojem se životni uslovi i resursi koriste kako bi se nastavilo zadovoljavati ljudske potrebe bez narušavanja integriteta i stabilnosti prirodnog sistema. Održivi razvoj se može definirati kao razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.^[1]

Iako je moderni koncept održivog razvoja izveden uglavnom iz [[Brundtlandin izvještaj |Brundtlandovog izvještaja]] iz 1987. godine, on je također ukorijenjen u ranijim idejama o održivom upravljanju šumama i ekološkim brigama 20. stoljeća. Kako se koncept održivog razvoja razvijao, više je pomjerao fokus na ekonomski razvoj, društveni razvoj i zaštitu okoliša za nadolazeće generacije.

Ciljevi održivog razvoja na nivou Ujedinjenih nacija (2015-2030) bave se globalnim izazovima kao što su: siromaštvo, nejednakost, klimatske promjene, degradacija životne sredine, mir i pravda.

Održivi razvoj može se definirati kao praksa održavanja produktivnosti zamjenom korištenih resursa resursima jednake ili veće vrijednosti bez degradacije ili ugrožavanja prirodnih bioloških sistema.^[2] Održivi razvoj povezuje brigu o nosivosti prirodnih sistema sa društvenim, političkim i ekonomskim izazovima sa kojima se suočava čovječanstvo. Nauka o održivosti proučava koncepte održivog razvoja i nauke o životnoj sredini. Naglasak je na odgovornosti sadašnjih generacija za obnavljanje, održavanje i poboljšanje planetarnih resursa za korištenje budućim generacijama.^[3]

Ekologija, socijalna zaštita i upravljanje (ESG) je skraćenica investicionog principa koji stavlja u fokus ekološke probleme, socijalne probleme i korporativno upravljanje.^[4][5][6] Investiranje uzimajući u obzir ESG ponekad se naziva odgovornim investiranjem ili, u predvidljivijim slučajevima, investiranjem u utjecaj.

Tri područja socijalnog, ekološkog i korporacijskog upravljanja usko su povezana s konceptom odgovornog ulaganja (RI).^[7] RI je započeo kao nišna investicijska sfera koja zadovoljava potrebe onih koji su željeli ulagati, ali su to željeli učiniti unutar etički definisanih parametara.^[8] Posljednjih godina on je zauzeo mnogo veći udio na investicijskom tržištu.

Korporativno izvještavanje o ESG-u mogu koristiti zainteresovane strane za procjenu značajnih rizika i mogućnosti povezanih sa održivošću, a koji se odnose na organizaciju.^[9][10] Investitori također mogu koristiti podatke ESG izvan procjene značajnih rizika za organizaciju prilikom procjene vrijednosti preduzeća, posebno razvijanjem modela, koji se temelje na pretpostavkama da identifikacija, procjena i upravljanje rizicima i mogućnostima, povezanim s održivosti, u vezi sa svim zainteresovanim stranim u organizaciji dovodi do veće dugoročne profitabilnosti ispravljene za rizik.

Nedostatak jasnih standarda i transparentnog promatranja dovelo je do bojazni da ESG priznanja uglavnom služe ciljevima ozelenjavanja i drugih ciljeva tvrtke u vezi s odnosima s javnošću, odvlačeći pozornost od značajnijih inicijativa za poboljšanje okoliša i društva.^[11][12][13]

Kritika ESG-a varira ovisno o stajalištu i području djelovanja. U ovim oblastima ubrajaju se kvalitet podataka i nedostatak standardizacije; evoluirajuća regulacija i politika; ozelenjavanje; i raznolikost u definiranju i procjeni socijalnog dobra.^[14][15]