Ishranjuje (npr. aminokiselinama i glukozom) očna tkiva bez krvnih sudova: zadnji dio rožnjače, trabekulski sistem, sočivo i prednji dio staklastog tijela;
Cilijarno tijelo, tačnije njegov nepigmentiraniepitel luči očnu vodicu u zadnju očnu komoru. Vodica prolazi kroz uski rascjep između prednjeg dijela leće i zadnjeg dijela šarenice, kroz zjenicu u prednju očnu komoru, gdje se pomoću trabekula izlijeva iz oka. Zatim se ulijeva u Schlemmov kanal, ili direktno – kroz vodenu i epibioničnu venu, ili indirektno – kroz kanale u epibioničnu venu, po unutarbioničnom pleksusu, a nakon toga u orbitne vene. Stvaranje očne vodice se može odvijati na dva načina.
Filtracija se odvija tako da se krv koja dolazi u kapilare cilijarnog tijela grubo filtrira pomoću kapilarnih endotelnih ćelija. Zatim se plazma ponovo filtrira pomoću pigmentiranih i nepigmentiranih cilijarnih epitelnih ćelija pa odlazi u zadnju očnu komoru, putujući (kao očna vodica) između sočiva i šarenice u prednju očnu komoru.
Diamond-Bossertov model podrazumijeva da se u nepigmentiranim cilijarnim ćelijama odvija aktivni transport, što uzrokuje mali gradijent međućelijskog osmotskog pritiska. Veća koncentracija tekućine u proksimalnim dijelovima unutarćelijskog prostora generira protok vode. Koncentracija opada, od proksimalnog prema distalnom dijelu, te otpušta tekućinu u zadnju očnu komoru.
Drenaža
Očna vodica se kontinuirano proizvodi cilijarnim nastavcima, pa ta količina mora biti odvedena odgovarajućom – balansiranom veličinom drenaže. Mala odstupanja u stvaranju i odvođenju očne vodice utiču imaju na unutaročni pritisak.
Odvodi očne vodice idu kroz zadnju očnu komoru, pa uskim prostorom između zadnje nje površine šarenice i prednje površine sočiva (čemu pridonosi mali otpor), kroz zjenicu u prednju komoru. Odatle izlazi iz oka kroz trabekulaki sistem u Schlemmov kanal, koji nalazi se u limbusu, mjestu gdje se spajaju rožnjača i bionjača, okružujući rožnjaču. U epibionične vene utiče kroz 25-30 kanalića. Najveći otpor u protoku pruža trabekulski sistem, gdje otiče najviše očne vodice. Unutrašnji zid kanala je vrlo delikatan i omogućava filtriranje tekućine, zahvaljujućo višem unutaročnom pritisku. Drugi put je uveobionična drenaža, koja ne ovisi o intraokularnom pritisku, a vodica tuda prolazi u manjoj količini nego kroz trabekulski sistem kanalića.
Normalni pritisak tekućine je oko 15 mm Hg iznad atmosferskog, tako da, pri injiciranju šprice, tekućina lahko prolazi. Ako, zbog kolapsa i propadanja rožnjače, tekućina curi, biva ugrožena normalna čvrstoća oka.
Bolesti i poremećaji
Glaukom je stanje koje je obilježeno povećanim unutaročnim pritiskom, povećanjem proizvodnje ili smanjenjem odvođenja očne vodice. Smanjeni otpor u odvođenju očne vodice može se dogoditi zbog nenormalnog trabekulskog sistema, što može nastati ozljedom ili usljed bolesti šarenice. Ipak, povećan unutaročni pritisak sam nije ni dovoljan ni neophodan za razvoj glaukoma sa primarno otvorenim uglom, ali je veliki faktor rizika. Nekontrolirani glaukom vodi gubitku vidnog polja i sljepoći.
