Nacionalni park Kozara se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Za nacionalni park je proglašena 6. aprila 1967. godine, sa ciljem zaštite kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti planine Kozare.[1] Kozara je niska, ostrvska planina, smještena između Panonske nizije na sjeveru i Dinarida na jugu, te omeđena rijekama Savom, Unom, Vrbasom i Sanom.
Geografija
Površina parka iznosi 3.907,54 ha. Centralni dio Nacionalnog parka i planine Kozare zauzima područje Mrakovice, na kojem se prostire nekoliko zaravnjenih platoa visine od 700-800 metara. Ostali značajni vrhovi su: Gola planina (876 m), Rudine (750 m), Jarčevica (740 m), Glavuša (793 m), Bešića-poljana (784 m), Vrnovačka glava (719 m), Benkovac-Jurišina kosa (705 m), Šupljikovac (652 m), Zečiji kamen (667 m), Kozarački kamen (659 m). Klima je umjereno-kontitentalna. Na području Nacionalnog parka nalaze se izvori većih potoka i rijeka (Mlječanice, Moštanice, Kozaračke rijeke - Starenice) što NP Kozaru čini orohidrografskim čvorištem istoimene planine. Nacionalni park je okružen rijekama Una, Sava, Sana i Vrbas.
Regionalni put R 477, koji povezuje Mrakovicu, Podgradce i Gradišku, odnedavno je u potpunosti asfaltiran i prohodan za saobraćaj. Njegova izgradnja ima i veliki turistički značaj za Nacionalni park “Kozara”, jer omogućava brži i lakši pristup iz pravca Gradiške i Laktaša.
Flora
Na relativno skromnoj površini područja parka od 3.907,54 ha, ustanovljen je impozantan biodiverzitet od 865 biljnih vrsta. Od ukupno registrovanih vrsta 117 su gljive, 11 lišajevi, 80 mahovine i 657 vrsta viših (vaskularnih) biljaka. Među višim biljkama su 17 vrsta paprati, 114 vrsta dendroflore (77 autohtonih i 37 alohtonih) i 526 zeljastih cvjetnica. Dendrofloru Nacionalnog parka "Kozara" sačinjavaju: 33 vrste lišćarskog drveća, 2 vrste četinarskog drveća, 30 lišćarskih grmova, 1 četinarski grm, 2 drvenaste povijuše i 9 polugrmova.
Sjeverno od parka, na ostalim dijelovima Kozare dominiraju visoke šume bukve i jele, a u južnom dijelu površine su obrasle, niskim izdanačkim šumama hrasta i kulturama četinara (crni bor, bijeli bor i smrča).
Poslije II svjetskog rata planina Kozara postala je čuvena po borbama naroda ovog kraja za slobodu.
Kao pjesničko svjedočanstvo stradanja naroda kozaračkog kraja nastala je čuvena pjesma Stojanka majka Knežopoljka koju je napisao Skender Kulenović 1942.godine. Na Mrakovici, centralnom dijelu Nacionalnog parka "Kozara", uređen je Memorijalni kompleks (Spomenik, Memorijalni zid i Muzej).[3]
