Mirte su pretežno tropsko i suptropsko drveće i grmovi. Odlikuju se jednostavnim listovima. baz palistića i zrakasto simetričnim dvospolnim cvjetovima.
Listovi mirte sadrže oko 0,3 do 0,5% etersog ulja, koje se upotrebljava u kozmetičkoj industriji, a od eukaliptusa se u fitofarmaciji proizvodi tasmanijska plava smola koja ima antibakterijska i antiseptička svojstva, a otrovni list eukaliptusa gotovo je isključiva hrana koala.
Diverzitet
Najnovije procjene govore da Myrtaceae obuhvataju oko 5.950 vrsta u oko 132 roda.[3][4] Porodica ima široku rasprostranjenost u tropskim i toplo umjerenim regijama svijeta, a uobičajena je u mnogim svjetskim žarištima biološke raznolikosti. Rodova s kapsulastim plodovima kao što su Ecaliptus, Corymbia, Angophora,Leptospermum i Melaleuca nema u Amerikama, osim roda Metrosideros u Čileu i Argentini. Rodovi s mesnatim plodovima koncentrirani su su u istočnoj Australiji i Maleziji (australazijska ekozona) i neotropskoj oblasti. Eukaliptus je dominantan, gotovo sveprisutni rod u umjerenijim dijelovima Australije i širi se sporadično na sjever ka Filipinima. Eucalyptus regnans je najviša cvjetnica na svijetu. Drugi važni australski rodovi su Callistemon (za četkice za boce), Syzygium i Melaleuca (za papirnate trake). Vrste roda Osbornia, porijeklom iz Australasije, su mangrove. Eugenia, Myrcia i Calyptranthes su među većim rodovima u neotropima.
Historijski gledano, Myrtaceae su bile podijeljene u dvije podskupine. Potporodica Myrtoideae (oko 75 rodova) prepoznatljivaa je po mesnatim plodovima i nasuprotnim, cijelovitim listovima. Većina njenih rodova ima jedan od tri lahljivako prepoznata tipa embriona. Myrtoideae mogu se vrlo teško razlikovati ako nema zrelih plodova. Nalaze se širom svijeta u suptropskim i tropskim regijama, s centrima raznolikosti u neotropima, sjeveroistočnoj Australiji i Maleziji.
Suprotno tome, potporodica Leptospermoideae (oko 80 rodova) prepoznatljiva je po suhom lišću ploda (kapsule) i listovima raspoređenim spiralno ili naizmjenično. Leptospermoideae se uglavnom nalaze u Australiji, gdje je i centar raznolikosti. Mnogi rodovi u zapadnoj Australiji uveliko imaju smanjene listove i cvjetove tipične za sušna staništa.
Podjelu Myrtaceae na Leptospermoideae i Myrtoideae osporio je niz autora, uključujući Johnsona i Briggsa (1984), koji su unutar Myrtaceae identificirali 14 tribusa ili rodovaa i utvrdili da je Myrtoideae polifiletičan. Molekularne studije nekoliko skupina autora, od 2008., potvrdile su da je plod bakata (mesnat) plod evoluirao dva puta iz kapsulanih plodova i, kao takav, razvrstavanje u dvije podskupine ne prikazuje točno filogenetsku (= evolucijsku) historiju ove porodice. Tako mnogi istraživači danas koriste nedavnu analizu Wilson i sur. (2001) kao polazište za njene daljnje analize
Rodovi Heteropyxis i Psiloxylon, u prošlosti su razdvojeni kao zasebne porodice od strane mnogih autora, kao Heteropyxidaceae i Psiloxylaceae.[5][6] Međutim, Wilson et al.[7] uključili su ih u Myrtaceae. Smatra se da su ova dva roda najranije nastajuće i preživjele vrste porodice Myrtaceae.
Najnovija klasifikacija prepoznaje 17 plemena i dvije potporodice, Myrtoideae i Psiloxyloideae, na temelju filogenetske analize plastidneDNK[8]
^Angiosperm Phylogeny Group (2009): An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III. Botanical Journal of the Linnean Society,161 (2): 105–121.
^Govaerts, R. et al. (12 additional authors). 2008. World Checklist of Myrtaceae. Royal Botanic Gardens, Kew. xv + 455 pp.
^Sytsma, Kenneth J. and Amy Litt. 2002. Tropical disjunctions in and among the Myrtaceae clade (Myrtaceae, Heteropyxidaceae, Psiloxylaceae, Vochysiaceae): Gondwanan vicariance or dispersal? (Abstract). Konferencija o botanici 2002 na Univerzitetu Wisconsin, Madison, Wisconsin, 4.- 7. avgusta 2002.
^Lawrence Alexander Sidney Johnson and Briggs, B.G. 1984. Myrtales and Myrtaceae – a phylogenetic analysis. Annals of the Missouri Botanic Garden 71: 700-756.
^Wilson, Peter G., O'Brien, Marcelle M., Gadek, Paul A., and Quinn, Christopher J. 2001. "Myrtaceae Revisited: A Reassessment of Infrafamilial Groups". American Journal of Botany 88 (11): 2013–2025. Available online (pdf file).
^Wilson, P.G., O’Brien, M.M., Heslewood, M.M., Quinn, C.J. 2005. Relationships within Myrtaceae sensu lato based on a matK phylogeny. Plant Systematics and Evolution 251: 3–19.
^Wilson, P. G. (2011) Myrtaceae. In The Families and Genera of Vascular Plants. Volume X. Sapindales, Cucurbitales, Myrtaceae, edited by K. Kubitzki, X:212–71. Heidelberg: Springer-Verlag, 2011.
.jpg)
_W_IMG_2431.jpg)
