PROFILPELAJAR.COM

Abu ʿAbdallah Muhammad XII
Abu ʿAbdallah Muhammad XII
	Slika Muhammeda XII, posljednjeg muslimanskog vladara Španije. Datum slike nije poznat kao ni njegova lokacija.
Rođenje	c. 1460.; Alhambra, Granadski emirat
Smrt	1533.; Fes, Maroko
Prethodnik	Abu l-Hasan Ali
Nasljednik	Niko
Religija	Islam
Supružnik/ci	Morayma
Roditelji	Abu l-Hasan Ali i Aisha al-Hurra

Abu Abdallah Muhammad XII (arapski: أبو عبد الله محمد الثاني عشر, Abū ʿAbdi-llāh Muḥammad ath-thānī ʿashar romanizirano ) (c. 1460–1533), poznat u Evropi kao Boabdil (španski prijevod imena Abu Abdallah), bio je 22. i posljednji nasridski vladar Granadskog emirata u Iberiji.

Sultan

Muhamed XII je bio sin Abu l-Hasana Alija, sultana Granadskog emirata kojeg je naslijedio 1482.^[1] kao rezultat dvorskih intriga i nemira među stanovništvom.^[2]

Muhamed XII je ubrzo pokušao da stekne prestiž napadom na Kastilju, ali je zarobljen u Luceni 1483.^[3] Muhamedov otac je tada vraćen kao vladar Granade, da bi ga 1485. zamijenio njegov ujak Muhamed XIII, također poznat kao Abdullah ez Zagal.

Muhamed je dobio svoju slobodu i kršćansku podršku da povrati svoj prijesto 1487., pristankom da drži Granadu kao tributno kraljevstvo pod katoličkim monarsima.^[3] Nadalje se obavezao da neće intervenirati u opsadi Malage, u koju su zauzeli kršćani.

Nakon pada Malage i Baze 1487. godine, gradove Almuñécar, Salobreña i Almeria su zauzeli kršćani sljedeće godine. Do početka 1491. Granada je bila jedini muslimanski grad u Iberiji.

Predaja Granade

Godine 1491. Izabela I od Kastilje i Ferdinand II od Aragona pozvali su Muhameda XII da preda grad Granadu, koji su opsjedali Kastiljani. Na kraju, 2. januara 1492. godine, Granada je predata.^[1] Kraljevska povorka se kretala iz Santa Fea do mjesta malo više od 1,6 km od Granade, gdje je Ferdinand zauzeo svoj položaj na obali Genila. Privatno pismo koje je očevidac napisao biskupu Leona samo šest dana nakon događaja zabilježilo je scenu:

Maurski sultan, sa oko osamdeset ili stotinu ljudi na konjima i vrlo dobro obučen, izašao je da poljubi ruku njihovim Visočanima. Prema konačnoj kapitulaciji, ključ Granade će preći u španske ruke, a da Muhamed XII ne mora da ljubi ruke Los Rejesu, kako je postao poznat španski kraljevski par Izabela i Fernando. Aisha al-Hurra, majka Muhameda XII, insistirala je da svog sina poštedi ovog konačnog poniženja ljubljenja Izabeline ruke.

Izgnanstvo

Legenda kaže da je Muhamed XII, kako je otišao u izgnanstvo, dostigao stjenovito uzvišenje koje je pružalo posljednji pogled na grad. Ovdje je i posljednji put pogledao Alhambru. Mjesto na kojem se to navodno dogodilo danas je poznato kao Suspiro del Moro, "Maurov uzdah".

Muhamed XII je dobio posjed u Laujar de Andaraxu, Las Alpujarras, planinskom području između Sijera Nevade i Sredozemnog mora. Prešao je Sredozemno more u egzilu, pošavši u oktobru 1493. iz Adre i spustivši se u Kazazu.^[4]^[5] Nastanio se u Fesu, u pratnji od 1130 dvorjana i slugu. Veliki broj muslimanskog stanovništva Granade već je pobjegao u sjevernu Afriku.^[2]

Pismo Marinidskom sultanu Maroka

Ubrzo nakon svoje predaje, Muhamed Boabdil je poslao dugačko pismo marinidskim vladarima Maroka tražeći utočište. Pismo počinje dugom pjesmom koja hvali Marinide, nakon čega slijedi prozni odlomak u kojem se žali zbog svog poraza i traži oprost za prošla nedjela svojih predaka protiv Marinida. Cijeli tekst je prenio al-Maqqari:^[6]

...Gospodar Kastilje je predložio za nas respektabilnu rezidenciju i dao nam je sigurnost na koju se zakleo svojim rukopisom, dovoljno da uvjeri duše. Ali mi, kao potomci Banu al-Ahmara, nismo pristali na ovo i naša vjera u Boga nam ne dozvoljava da živimo pod zaštitom nevjerstva. Sa istoka smo dobili i mnoga pisma puna dobre volje, pozivajući nas da dođemo u njihove zemlje i nudeći najbolje od prednosti. Ali ne možemo birati drugo osim svog doma i doma naših predaka, možemo samo prihvatiti zaštitu naših rođaka, ne zbog oportunizma, već da potvrdimo bratski odnos među nama i da ispunimo zavjet naših predaka, koji nam govori da ne tražimo bilo kakvu drugu pomoć osim od Marinida i da ne dozvolite da nas bilo šta ometa da odemo do vas. Tako smo prešli ogromnu zemlju i zaplovili uzburkanim morem i nadamo se da nećemo biti vraćeni i da će nam oči biti zadovoljne i naše povrijeđene i tužne duše izliječiti od ove velike boli... — Muhamed Abu Abdallah

Sjevernoafričko izgnanstvo i smrt

Historičar iz 17. vijeka Al-Maqqari napisao je da je Muhamed XII prešao Mediteran do Melille, a zatim otišao u Fes gdje je sagradio palatu. Tu je ostao do svoje smrti 1533/1534 (940. godine po Hidžri).^[7]^[8] Sahranjen je u blizini Musale (mjesta posebne molitve za vrijeme islamskih praznika) koja se nalazi izvan "Bab Sheria" u Fesu.^[7] Iza Muhameda XII su ostala dva sina; Yusef i Ahmed.^[7] Al-Maqqari se sastao sa njegovim potomcima 1618. godine u Fesu koji su živjeli u siromaštvu i oslanjali se na zekat .^[7]

Španski hroničar Luis del Mármol Carvajal ^[9] napisao je da je "Muhamed XII umro u blizini Oued el Assouad (Crne rijeke)." Ovaj izvor je također preuzeo Louis de Chénier, diplomata francuskog kralja Luja XVI, u svom Historijskom istraživanju o Maurima i historiji Carstva Maroka objavljenom u Parizu 1787.^[10]

Muhamed XII u popularnoj kulturi

On je glavni lik u Osvajanju Granade Džona Drajdena, herojskoj drami u dva dijela, objavljena 1672.
Washington Irving ga često spominje u Tales of the Alhambra (1832), posebno u poglavlju "Mementos of Boabdil".
Bio je tema opere u tri čina Boabdil, der letzte Maurenkönig, op. 49, koju je 1892. napisao jevrejsko-njemačko-poljski kompozitor Moritz Moszkowski.
Španski kompozitor Gaspar Cassadó napisao je Lamento de Boabdil za violončelo i klavir, u spomen na kralja.
Španski kompozitor Antón García Abril napisao je 'Elegía a la pérdida de la Alhambra' iz svog ciklusa pjesama Canciones del Jardin Secreto.
Abu Abdalah se pojavljuje kao glavni lik u djelu "De Ongelukkige" koji je 1915. objavio holandski pisac Louis Couperus. Ovaj roman pokriva posljednju deceniju Abu Abdallahove vladavine kao vladara Emirata Granada .
U antologiji iz 1931. If It Had Happened Otherwise, scenario alternativne historije "Da su Mauri u Španiji pobijedili" Filipa Guedale ima premisu da je Boabdil pobijedio u ratu protiv Španaca, a njegovo kraljevstvo opstaje u 20. vijeku.
On se pojavljuje u video igrici Assassin's Creed II: Discovery za iOS i Nintendo DS, kao saveznik Ubica.
Glumi ga Khalid Abdalla u filmu Assassin's Creed (2016).
Andaluzijski kantautor i pjesnik Carlos Cano (singer-songwriter) [es] je posvetio pjesmu Muhamedu XII u svom albumu Crónicas Granadinas, pod nazivom Caída del Rey Chico .
Knjiga Salmana Rushdiea , Posljednji uzdah Maura, također opisuje Muhameda XII.
Pojavljuje se kao lik u romanu Leo Africanus Amina Maaloufa.
Knjiga Louisa Aragona Le Fou d'Elsa predstavlja dramatiziranu i poetsku verziju priče o zarobljavanju Granade, koja uključuje Muhameda XII kao jednog od dva glavna lika prisutna u romanu.
Pakistanska televizijska korporacija (PTV) producirala je dramu 1980. godine, zasnovanu na romanu "Shaheen" Nasima Hijazija. U ovoj drami Abu Abdullaha Mohammada je igrao Shakeel Ahmed .
Takođe 1980. (22. novembra do 7. februara 1981.), pojavio se u stripu u portugalskim novinama A Capital. Ovaj strip na 12 stranica priča o osvajanju Granade sa Boabdilom kao glavnim likom, Luz do Oriente („Svetlost Orijenta "). Scenario je napisao pisac popularne književnosti i knjižar Jorge Magalhães, a crtež portugalsko-gvinejski vajar, slikar i strip crtač Augusto Trigo.^[11]
Boabdil se pojavio kao glavni lik u španskoj seriji Requiem por Granada od osam epizoda (1991). U ovoj seriji glumio ga je Manuel Bandera. Mladog Boabdila je igrao Lucas Martín.
Boabdil se pojavio kao glavni lik u drugoj sezoni španske TV serije Isabel (2013). U ovoj emisiji igrao ga je Álex Martínez.
Pojavio se kao glavni lik u romanu Court of Lions (2017) koju je napisala Jane Johnson.
Pojavljuje se kao lik u romanu G. Willow Wilsona, The Bird King (2019), koji je smješten tokom 1491. godine i dolaska španske inkvizicije.
Poema Nathaniela Mackeya "Sigh of the Moor" u Splay Anthemu također govori o Boabdilu.
Roman Keitha Bradburyja "Let the Dead Hold Your Hand" prikazuje priču o Boabdilu i potrazi za njegovim posljednjim počivalištem.
Pojavljuje se u The Queen's Vow, romanu Izabele od Kastilje, autora CW Gortnera.
Pojavljuje u historijskom romanu Alhambra njemačke spisateljica za mlade Kirsten Boie.

Dalje čitanje

Lytton, Edward Bulwer Lytton (1838). Leila; or, The Siege of Granada. London. Pristupljeno 31. 1. 2018. This is a historical novel from 1838, and should not be used as a historical source.

Reference

^ ^a ^b Chisholm, Hugh, ed. (1911). "Boabdil" . Encyclopædia Britannica. Vol. 4 (11th ed.). Cambridge University Press. str. 94.
^ ^a ^b Drayson, Elizabeth. The Moor's Last Stand How Seven Centuries of Muslim Rule in Spain Came to an End (First izd.). Northampton, MA. str. 11. ISBN 978-1-56656-004-7. OCLC 969827670.
^ ^a ^b Chisholm, Hugh, ured. (1911). "Boabdil" . Encyclopædia Britannica (11. izd.). Cambridge University Press. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "EB1911" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
^ Gozalbes Cravioto, Enrique (2008). "Notas sobre Cazaza, puerto de Fez y fortaleza española (1506–1533)". Al-Andalus Magreb: Estudios árabes e islámicos (15): 136. ISSN 1133-8571. Arhivirano s originala, 22. 9. 2021. Pristupljeno 13. 8. 2022.
^ Bravo, Antonio (2004). "Melilla en la política africana de los Reyes Católicos" (PDF). El Gran Capitán y la Historia de los Reyes Católicos. ISBN 84-607-9984-0. Arhivirano s originala (PDF), 28. 5. 2022. Pristupljeno 13. 8. 2022.
^ "نفح الطيب من غصن الاندلس الرطيب" p. 1325. احمد المقري المغربي المالكي الاشعري
^ ^a ^b ^c ^d "نفح الطيب من غصن الاندلس الرطيب" p. 1317. احمد المقري المغربي المالكي الاشعري
^ L.P. Harvey, (1992), Islamic Spain, 1250 to 1500, University of Chicago Press, str. 327
^ Shillington, Kevin (2005). Encyclopedia of African history. Vol. 1. CRC Press. str. 220. ISBN 1-57958-245-1.
^ Recherches historiques sur les Maures, et histoire de l'empire de Maroc, Volume 2, str. 341
^ Quadradinhos, II series, number 26 (22 November 1980) to 37 (7 February 1981), newspaper A Capital. Published in book-form as Luz do Oriente, Editorial Futura, Lisbon, 1986