Matsuo Basho (japanski: 松尾芭蕉; 1644. - 24. novembar 1694.) bio je najpoznatiji pjesnik Edo perioda u Japanu. Tokom svog života bio je poznat po svojim radovima u kolaborativnom haikai no renga stilu; danas je poznat kao najveći majstor haikua (tada zvanog hokku). Poezija Matsua Bashoa je svjetski poznata, dok se u Japanu mnoge njegove pjesme reproduciraju na spomenicima i na tradicionalnim mjestima. Iako je Basho na Zapadu opravdano poznat po svom hokkuu, i sam je vjerovao da mu je najbolje djelo u vođenju i sudjelovanju u renkuu. Citiran je kako je rekao: "Mnogi moji sljedbenici mogu pisati hoku isto tako dobro kao i ja. Ono gdje pokazujem ko sam zapravo je povezivanjem haikai stihova."[1]
Basho se u poeziju upoznao u mladosti, a nakon što se integrirao u intelektualnu scenu Eda (današnji Tokio) postao je poznat širom Japana. Živio je u siromaštvu, radio je kao učitelj jer se odrekao društvenog i urbanog života književnih krugova lutajući cijelom zemljom kako bi dobio inspiraciju za svoje pjesme. Na njegove pjesme utjecalo je iskustvo iz prve ruke svijeta oko njega, često obuhvatajući osjećaj prizora nekoliko jednostavnih elemenata.
Biografija
Statua Matsuo Basho
Pravim imenom Macuo Kinsaku rođen je kao samuraj te je stoga kasnije dobio i samurajsko ime - Macuo Munefusa. U djetinjstvu je služio Todi Jošitadi (Tōdō Yoshitada) koji ga je poučio o haikaiu, odnosno haiku pjesništvu. Pseudonim mu je bio Sōbō. Godine 1666. umro je Jošitada te je Bašo odlučio napustiti svoj dom i status samuraja i posvetiti se poeziji.[2] Od 1667. živio je u Edu gdje je počeo pisati haiku pjesme. S vremenom je odbacio takav način života i posvetio se proučavanju zena, historije i kineskog pjesništva. Živio je u siromaštvu i od darova svojih učenika. Poznata je njegova misao da je čovjek velik onoliko koliko je u stanju sagnuti se pri ribanju zahoda.
Djela
Haiseiden (俳聖殿, Memorijalna dvorana pjesnika) u Iga, Mie, koja je izgrađena u znak sjećanja na 300. godišnjicu Bashoovog rođenja.Zidne pesme u Leidenu: Bashō
Carter, Steven (1997). "On a Bare Branch: Bashō and the Haikai Profession". Journal of the American Oriental Society. 117 (1): 57–69. doi:10.2307/605622. JSTOR605622.
Forbes, Andrew; Henley, David (2014). Utagawa Hiroshige's 53 Stations of the Tokaido (Kindle izd.). Chiang Mai: Cognoscenti Books. ASINB00LM4APAI.
"Matsuo Bashō (松尾芭蕉)". Classical Japanese Database. Pristupljeno 12. 5. 2008. Različite pjesme Bashōa, u originalu i prijevodu na engleski jezik.
"Interpretations of Bashō". Haiku Poets Hut. Arhivirano s originala, 9. 7. 2002. Pristupljeno 12. 5. 2008. Poređenje prijevoda R. H. Blytha, Luciena Strycka i Petera Beilensona nekoliko Bashō haikua.*Norman, Howard (debruar 2008). "On the Poet's Trail". National Geographic Magazine. Arhivirano s originala, 23. 2. 2008. Pristupljeno 12. 5. 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć) Interaktivni putopis o putovanju Howarda Normana Bashoovim stopama, uključujući mapu pređene rute (engleski).
"An Account of Our Master Bashō's Last Days". Simply Haiku: A Quarterly Journal of Japanese Short Form Poetry. Arhivirano s originala, 4. 2. 2009. Pristupljeno 29. 6. 2008. Nobuyuki Yuasa prijevod na engleski važnog rukopisa Takarai Kikakua, također poznatog kao Shinshi, jednog od Bashōovih sljedbenika.
Norman, Howard (februar 2008). "On the Poet's Trail". National Geographic Magazine. Arhivirano s originala, 6. 3. 2008. Pristupljeno 12. 5. 2008. Putovanje stazom koju je pratio Matsuo Bashō za Oku no Hosomichi. Fotografija Mike Yamashita.
