Mat lovcem i skakačem u šahu jest matiranje usamljenogkralja koje mogu forsirati kralj, lovac i skakač. U situaciji kad je jača strana na potezu i uz savršenu igru mat može biti forsiran za najviše 33 poteza iz bilo koje početne pozicije u kojoj igrač koji se brani ne može brzo osvojiti jednu od figura (Müller i Lamprecht 2001: 19), (Speelman, Tisdall i Wade 1993: 7)[1] i ako pozicija nije zamka kojom se iznuđuje pat (vidi ispod). Mat može biti forsiran samo ako se protivnički kralj stjera u ugao koji kontrolira lovac ili na ivično polje koje je odmah do takvog ugla. Iako se ovaj mat klasificira kao jedan od četiri "osnovna mata" (ostali su kraljem i damom, kraljem i topom te kraljem i dvama lovcima, sve protiv usamljenog kralja), u praksi se dešava otprilike jednom u 6.000 partija (Müller i Lamprecht 2001: 11).
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Mat lovcem i skakačem (Müller i Lamprecht 2001: 19)
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Alternativni mat (Dvorecki 2006: 279)
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Alternativni mat, iako ne može biti forsiran
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Mat u pogrešnom uglu, iako ne može biti forsiran
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Bijeli matira u 33 poteza protiv najbolje odbrane (Müller i Lamprecht 2001: 400)
Historija i metode
Metodu u kojoj se primjenjuje W-shema naveo je Philidor u čuvenoj raspravi Analyse du jeu des Échecs (Analiza šahovske igre).[2] Druga metoda poznata je pod nazivom metoda Delétangovih trouglova ili Delétangova metoda (De la Villa 2008: 17, 204–209), kojom se protivničkom kralju sužava prostor za kretanje primjenom strategije triju smanjujućih jednakokrakihtrouglova, s matnim uglom u pravom uglu trougla. Neke od ideja u ovoj metodi datiraju još iz 1780, ali kompletan sistem prvi je put objavio Daniel Delétang 1923 (Pandolfini 2009: 49).[3] U ovoj metodi za mat je potrebno pet do deset poteza više nego u Philidorovoj, ali manje je pravila i još se može matirati prije nego što na snagu stupi pravilo 50 poteza. Njegov "drugi" ili "srednji trougao" pojavljuje se u standardnijim metodama (vidi ispod). Mat može biti forsiran i bez striktne primjene bilo koje od ovih metoda. Ovaj mat može se dati na 460 načina, tj. u 460 pozicija (Sunnucks 1970: 68).
Važnost
Postoje različita mišljenja o tome bi li igrač trebao naučiti ovu matnu proceduru ili ne. James Howell u svojoj knjizi izostavio je mat dvama lovcima zbog toga što se rijetko dešava, ali je uvrstio mat lovcem i skakačem. Rekao je da je triput igrao ovu završnicu (uvijek kao slabija strana) i da se dešava češće nego mat dvama lovcima (Howell 1997: 138). S druge strane, Jeremy Silman uvrstio je mat dvama lovcima, a izostavio mat lovcem i skakačem zbog toga što je ovaj drugi vidio samo jednom, a njegov prijatelj John L. Watson nije ga vidio nikad (Silman 2007: 33, 188). Silman kaže:
...savladavanje bi oduzelo znatnu količinu vremena. Bi li nadobudni šahist zaista trebao potrošiti mnoge od svojih dragocjenih sati koje je odvojio za proučavanje šaha učeći završnicu koju će igrati (najviše) jednom ili dvaput u životu?
IMJonathan Hawkins vidio je ovu završnicu u partijama samo jednom. VelemajstorAndy Soltis kaže da je nikad nije igrao i da je većina igrača nikad neće imati u karijeri. Međutim, njeno savladavanje podučava tehnikama koje se mogu primijeniti u drugim situacijama (Soltis 2010: 13).
Iako ova završnica možda nikad neće biti viđena u karijerama mnogih šahista, poznati primjer kad se desila u važnoj prilici bila je pobjeda Tala Shakeda protiv Aleksandra Morozeviča u pretposljednjem kolu Svjetskog juniorskog prvenstva 1997. Shaked je znao ispravnu matnu shemu i ta pobjeda katapultirala ga je do titule svjetskog juniorskog prvaka, dok bi ga remi u toj partiji spriječio da osvoji titulu.[4]
Bijeli koristi svoje figure kako bi stjerao crnog kralja prema ivici table.
Pretpostavimo da bijeli ima lovca i skakača. U prvoj fazi bijeli tjera crnog kralja prema ivici table. Postoje četiri principa:
bijeli mora koristiti sve figure, naročito kralja, kako bi napravio zid;
mat može biti forsiran samo ako je crni kralj u uglu koji je iste boje kao polja kojima se kreće lovac ili na polju odmah do tog ugla ("pravi ugao");
normalno, crni kralj mora prvo biti stjeran u pogrešan ugao (prva faza), a odatle u pravi (druga faza);
crni kralj nastoji ostati udaljen od ivice table što je duže moguće, a kad bude prisiljen otići na ivicu, treba ići prema pogrešnom uglu.
Evo primjera kako se može kompletirati prva faza iz pozicije na dijagramu desno:
1. Lg2 Kd4
2. Kd2 Ke5
3. Ke3 Kf5
4. Sd3 – izoliranje polja e5
4...Kg5
5. Le4 – bijeli je napravio zid i potjerat će crnog kralja prema uglu (vidi dijagram)
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Nakon 5. Le4 bijeli je napravio zid.
5...Kf6 – crni kralj preblizu je ugla h8
6. Kd4 Ke6
7. Kc5 Ke7
8. Kd5 – crni kralj sada mora odlučiti kamo da ide, pa odlazi u ugao h8, u kojem mat ne može biti forsiran
8...Kf6
9. Kd6 Kf7
10. Ke5 Kg7!
11. Ke6 Kg8
12. Se5! – centraliziranje skakača i priprema za istjerivanje crnog kralja iz ugla h8
12...Kf8
13. Kf6 Kg8
14. Sf7!
Ovim potezom crni kralj drži se van ugla h8. Sada bijeli može prisiliti crnog kralja da ode u ugao a8 (pravi ugao za mat) pomoću jedne od metoda opisanih ispod ili sličnih tehnika (Seirawan 2003: 8–16).
Druga faza
Standardni W-manevar
Budući da mat može biti forsiran samo u uglu koji kontrolira lovac, protivnik koji je svjestan toga prvo će pokušati ostati u centru, a zatim u pogrešnom uglu. Prema tome, postoje tri faze u procesu matiranja:
tjeranje protivničkog kralja prema ivici table pomoću svih figura;
istjerivanje kralja iz pogrešnog prema pravom uglu, ako je potrebno;
matiranje.
Pozicija prikazana desno jest ona koja obično nastaje nakon završetka prve faze i nakon što je protivnički kralj stjeran u pogrešan ugao. Za istjerivanje kralja u pravi ugao obično se navodi sljedeća metoda (Müller i Lamprecht 2001: 18; Dvorecki 2006: 279):
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Bijeli, koji je na potezu, matirat će crnog.
1. Sf7+
Bijeli najprije primorava crnog kralja da napusti pogrešan ugao. Lovac je smješten tako da su sljedeća dva poteza, kojima se stječe kontrola nad poljem g8, moguća.
1...Kg8 2. Lf5
Čekajūćī potez kojim se crni kralj primorava da se pomjeri tako da bijeli može odigrati 3. Lh7, oduzimajući mu polje g8.
2...Kf8 3. Lh7 Ke8 4. Se5
Ključ za standardnu dobitnu metodu jest manevar skakačem f7-e5-d7-c5-b7, koji na tabli "ispisuje" slovo W. Sada postoje dvije odbrane:
Odbrana A: 4...Kf8 Crni se drži "sigurnog" ugla, ali gubi još brže.
10...Kd8 11. Sb7+ Kc8 12. Kc6 Kb8 13. Kb6 (sada je kralj na pravom mjestu: jedan skakačev potez u odnosu na matni ugao) 13...Kc8 14. Le6+ Kb8 15. Ld7 (sada se protivnički kralj tjera u pravi ugao i može biti matiran)
15...Ka8 16. Sc5 Kb8 17. Sa6+ Ka8 18. Lc6#
Odbrana B: 4...Kd8 Ovdje protivnički kralj pokušava pobjeći od ivice. Ovo pruža duži otpor.
5. Ke6 Kc7 6. Sd7! – bijeli nastavlja skakačev W-manevar čak iako je crni kralj privremeno otišao s posljednjeg reda
6...Kc6 7. Ld3!
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Pozicija nakon 7...Kc7
Crni kralj sada je stjeran u pravi ugao. Granicu čine polja a6, b6, b5, c5, d5, d6, d7, e7, f7 i f8. Sljedeći potezi bijelog dodatno sužavaju ovaj prostor. Lb5 blokira polje c6; vraćanje skakača na f6, a zatim na d5 blokira polje d7 (a polje e8 kontrolira i lovac).
7...Kc7
Odavde su moguća dva nastavka.
Nastavljanje W-manevra
Jedan nastavak iz pozicije nakon sedmog poteza crnog jest nastavljanje W-manevra dovođenjem skakača na c5 i b7. Müller i Lamprecht (2001: 19) navode: 8. Le4 Kd8 9. Kd6 Ke8 10. Lg6+ Kd8 11. Lf7 Kc8 12. Sc5 Kd8 13. Sb7+ Kc8 14. Kc6 Kb8 15. Kb6 Kc8 16. Le6+ Kb8 17. Sc5 Ka8 18. Ld7 Kb8 19. Sa6+ Ka8 20. Lc6# (prvi dijagram mata).
Delétangov drugi trougao
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Delétangov drugi trougao
Alternativno, iz pozicije nakon sedmog poteza crnog Dvorecki (2006: 279) navodi: 8. Lb5 Kd8 9. Sf6 Kc7 10. Sd5+ Kd8 (pozicija desno). Ovakva konfiguracija lovca i skakača veoma je važna pozicija koja može nastati i ako crni kralj ne ide prema pogrešnom uglu s napadačeve tačke gledišta (također poznata kao Delétangov drugi trougao). Sada 11. Kf7 Kc8 12. Ke7 Kb7 (12...Kb8 13. La6! Ka7 14. Lc8 Kb8 15. Kd7 kao u glavnoj varijanti) 13. Kd7 Kb8 (13...Ka7 14. Kc7 Ka8 15. Se7 Ka7 16. Sc8+ Ka8 17. Lc6#; 13...Ka8 14. Kc8 Ka7 15. Kc7 sporije je za 1 potez) 14. La6! (ili Delétangov treći trougao) 14...Ka7 15. Lc8 Kb8 16. Kd8 Ka8 (16...Ka7 17. Kc7 Ka8 18. Se7 Ka7 19. Sc6+ Ka8 20. Lb7#) 17. Kc7 Ka7 18. Se7 Ka8 19. Lb7+ Ka7 20. Sc6# (drugi dijagram mata)
Metoda Delétangovih trouglova
Ova metoda dovodi do mata zatvaranjem kralja u područja koja se postepeno smanjuju. U prvom setu od tri dijagrama kralj je zarobljen unutar označenog područja i u uglu u kojem je mat moguć. Kralj ne može pobjeći niti napasti lovca ili skakača. Drugi set od tri dijagrama prikazuje trouglove i kako lovac kontrolira hipotenuzu trougla (Pandolfini 2009: 48ff).
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Prva mreža
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Druga mreža
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Treća mreža
U prvoj mreži sve tri figure moraju djelovati kako bi zatvorile kralja. U drugoj su potrebni samo lovac i skakač. U trećoj kralj i lovac zatvaraju kralja, omogućujući skakaču ili da matira ili da asistira u matiranju (De la Villa 2008: 205). Dobitna procedura sastoji se od poteza kraljem tako da lovac može doći na hipotenuzu sljedećeg manjeg trougla (Pandolfini 2009: 48ff).
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Prvi trougao
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Drugi trougao
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Treći trougao
Počevši od pozicije prvog trougla, bijeli dobija:
1. Lc2 (tjeranje kralja prema uglu)
1...Ke3 (kralj ostaje što je moguće bliže centru)
2. Kc1 (plan je da se čuva polje e2, vjerovatno s polja d1)
2...Ke2
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Nakon 8...Kh3 – lovac je spreman za drugu hipotenuzu
3. Lg6 (čekajūćī potez)
3...Ke3
4. Kd1 (čuvanje polja e2)
4...Kf2
5. Kd2 Kf3
6. Kd3 (i dalje čuva e2)
6...Kg4
7. Ke3 Kh4 (sprečava lovca da dođe na h5)
8. Kf4 Kh3
9. Lh5! (lovac je na hipotenuzi drugog trougla)
9...Kg2
10. Sc5 Kf2
11. Se4+ Kg2
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Nakon 16...Kg1 – lovac je spreman za treću hipotenuzu.
Mat slijedi nakon 104...Kg8, 105. Sh6+ Kh8 106. Ld4#.
Partija velemajstora, nijedna tehnika
Ljubojević – Polgár, 1994.
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Pozicija nakon 83...Sxg6+
Ovo je pozicija iz partije naslijepo između Ljubomira Ljubojevića i Judit Polgár (Monaco Amber 1994). Polgár nije koristila standardnu metodu, ali je i pored toga efikasno koordinirala figurama. Partija je nastavljena:
Matiranje lovcem i skakačem teško je ako tehnika nije proučena i izvježbana. Čak su i velemajstori, uključujući Vladimira Jepišina i svjetsku prvakinju Anu Ušenjinu, igrali ovu završnicu, ali je nisu uspjeli dobiti.
U partiji Kempinski – Jepišin oba igrača nisu igrala najbolje moguće poteze. Jača strana nije imala ideju kako da dobije partiju i ona je završena patom nekoliko poteza nakon što je slabija strana mogla proglasiti remi po pravilu 50 poteza.[7]
Nakon što se došlo u osnovnu poziciju K + L + S protiv kralja bijeli je bio dovoljno ljubazan dozvolivši da se njegov kralj povuče na posljednji red u samo šest poteza. No, izgledalo je da ga crni pokušava matirati u pogrešnom uglu. Crni je na kraju pronašao standardnu dobitnu metodu, ali onda nije uspio pronaći 156...Sb4+ i umjesto toga je ponovo pokušao matirati u pogrešnom uglu.
72...Ka1 73. Sd1 Ka2 74. Lc2 Ka1 75. Kc3 Ka2 76. Lb3+ Ka1 77. Se3 Kb1 78. Sc2 Kc1 79. La2 Kd1 80. Sd4 Ke1 81. Kd3 Kf2 (vidi dijagram) 82. Ld5? [Bijela bi ovdje trebala nastaviti s W-manevrom igrajući 82. Se2! Ispočetka izgleda da bi crni kralj možda mogao pobjeći (82...Kf3 ili 82...Kg2), ali u oba slučaja 83. Le6 ponovo ga zarobljava.] 82...Kg3 83. Ke3 Kg4 84. Le4 Kg5 85. Kf3 Kf6 86. Kf4 Kg7 87. Kg5 Kf7 88. Kf5 Kg7 89. Ld5 Kh6 90. Se6 Kh7 91. Kf6 Kg8 92. Sf4+ Kh8 93. Le4 Kg8 94. Sh3 Kh8 95. Sg5 Kg8 96. Sf7 Kf8 97. Lh7 Ke8 98. Lf5 Kf8 99. Sh6 Ke8 100. Sf7 Kf8 101. Se5 Kg8 102. Sg6 Kh7 103. Le6 Kh6 104. Lg8 Kh5 105. Se5 Kh4 106. Kf5 Kg3 107. Lc4? (Propuštanje druge prilike da se kompletira W-manevar potezom 107. Sg4!. Nakon što je bijela propustila ovu priliku, crna sad može, uz najbolju igru, odgoditi mat dovoljno dugo da na snagu stupi pravilo 50 poteza.) 107...Kf2 108. Kf4 Ke1 109. Ke3 Kd1 110. Ld3 Kc1 111. Sc4 Kd1 112. Sb6 Kc1 113. Sa4 Kd1 114. Le4 Kc1 115. Ld3 Kd1 116. Sb2+ Kc1 117. Sc4 Kd1 118. Lg6 Kc1 119. Lf5 Kd1 120. Sb6 Kc1 121. Sa4 Kd1 122. Sb2+ (Pošto su sad obje odigrale 50 uzastopnih poteza bez uzimanja figure ili pomjeranja pješaka, crna je mogla proglasiti remi po pravilu 50 poteza. Girja je nastavila igrati još četiri poteza prije nego što je uzela remi.) 122... Kc1 123. Sc4 Kd1 124. Kd3 Kc1 125. Kc3 Kd1 126. Ld3 ½-½[8]
Pat-zamka
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Crni na potezu
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Crni na potezu – remi!
Iznenađujuću pat-zamku, koja nije spomenuta u raspravama o završnicama, uočio je američki majstor Frederick Rhine 2000. godine i objavio je u Evansovoj kolumni "What's the Best Move?" ("Koji je najbolji potez?") u magazinu Chess Life. U poziciji lijevo nakon 1...Sb6+?? 2. Kb7?? Sd5 crni bi bio na vrlo dobrom putu da uspostavi drugi Delétangov trougao. Međutim, bijeli trenutno iznuđuje remi potezom 2. Kd8! (pozicija desno), nakon kojeg crni može spasiti lovca jedino njegovim pomjeranjem, što rezultira patom. Pozicija desno bila bi remi i da se skakač nalazi na a7 ili e7. Rhine je ovo otkriće kasnije upotrijebio kao osnovu za studiju "Bijeli vuče i remizira". Ideja pata koja je suštinski identična onoj prikazanoj na desnom dijagramu pojavljuje se na vrhuncu studije A. H. Brantona [druga nagrada, New Statesman, 1966 (bijeli: kralj na c1; crni: kralj na c3, skakač na a3 i lovac na d1)] (Roycroft 1972: 246), iako je mogla biti poznata i ranije.
U poziciji na lijevom dijagramu umjesto 1...Sb6+?? crni bi brzo dobio ako bi uspostavio drugi Delétangov trougao alternativnom rutom: 1...Se3, (npr.) 2. Kd8 Lb5 3. Kc8 Sd5.
Citati
"...Vidio sam koliko je mnogo šahista, uključujući veoma jake, ili propustilo naučiti ovu tehniku u odgovarajuće vrijeme ili ju je već zaboravilo." – Mark Dvorecki (Dvorecki 2006: 279)
"Neki majstori već su se vratili kući crveni od stida nakon što nisu uspjeli izvesti ovaj mat ili nakon što su pokazali slabu tehniku u tome." – Jesus de la Villa (De la Villa 2008: 204)
^(1) Kralj koji se brani može istovremeno napadati lovca i skakača tako da osvoji jednog od njih u sljedećem potezu ili (2) kralj može zarobiti skakača u uglu table i osvojiti ga za jedan ili dva poteza.
Müller, Karsten; Pajeken, Wolfgang (2008), How to Play Chess Endings, Gambit Publications, ISBN978-1-904600-86-2
Pandolfini, Bruce (2009), Endgame Workshop: Principles for the Practical Player, Russell Enterprises, ISBN978-1-888690-53-8CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
