Lara Gut-Behramišvicarska je alpska skijašica. Takmiči se u svim disciplinama osim slaloma, ali je specijalistica za brze, naročito za superveleslalom, u kojem ima pet malih Kristalnih globusa.
Karijera
U utrkama pod okriljem FIS-a prvi se put takmičila u decembru 2006. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2007. u austrijskomAltenmarktu osvojila je srebrnu medalju u spustu. Iste godine postala je prvakinja Švicarske u superveleslalomu, druga najmlađa u historiji prvenstava te države. Tu sezonu završila je na drugom mjestu u poretku spustašica u Europa Cupu.
Krajem decembra 2007. debitirala je u Svjetskom kupu u veleslalomu u Lienzu (također u Austriji). U januaru 2008. u Caspoggiu je pobijedila u četiri uzastopne utrke u Europa Cupu. U svom prvom spustu u Svjetskom kupu 2. februara 2008. odmah je stala na pobjedničko postolje, osvojivši treće mjesto u St. Moritzu uprkos tome što je pala pred samom ciljnom linijom, prešavši je na leđima; za pobjednicom je zaostala samo 35 stotinki. Sljedećeg dana bila je peta u superveleslalomu. Nakon te sezone promovirana je u A-reprezentaciju Švicarske za sljedeću sezonu.
U ranoj fazi njene prve pune sezone ostvarila je prvu pobjedu 20. decembra 2008. u superveleslalomu u St. Moritzu, završivši 63 stotinke ispred Fabienne Suter.[1] Postala je najmlađa pobjednica superveleslalomske utrke u Svjetskom kupu sa 17 godina i 237 dana.[2]
Dana 29. septembra 2009. pala je tokom treninga u Saas-Feeu i iščašila kuk. Prevezena je helikopterom u bolnicu u Vispu, gdje joj je kuk vraćen na mjesto. Švicarski skijaški savez u početku je izvijestio da će Gut biti izvan takmičenja najmanje mjesec.[3] U januaru 2010. objavljeno je da će propustiti Olimpijske igre u Vancouveru zbog sporog oporavka od povrede kuka.[4] Na kraju je propustila i ostatak sezone, ali se vratila u sljedećoj, ostvarivši četiri plasmana na postolje, uključujući pobjedu u superveleslalomu u Altenmarktu u januaru.
Nakon sezone 2010/11. promijenila je skije, prešavši s Atomica na Rossignol, s kojim je potpisala trogodišnji ugovor.[5] Iako je sedam puta bila među deset najboljih u tri discipline tokom sezone 2011/12, nije se nijednom popela na postolje; najbolji rezultati bila su joj tri plasmana među prvih pet.
Na Olimpijskim igrama 2014. u Sočiju osvojila je i dosad jedinu olimpijsku medalju, zauzevši treće mjesto u spustu, završivši 10 stotinki iza Tine Maze i zemljakinje Dominique Gisin, koje su podijelile zlatnu medalju.[6] U Svjetskom kupu osvojila je mali Kristalni globus u superveleslalomu, dok je u ukupnom poretku bila treća.
Nakon četiri godine na Rossignolovim skijama prešla je na Headovu opremu u maju 2015.[7]
U februaru 2020. ostvarila je prvu pobjedu u više od tri godine, nadmašivši konkurenciju na domaćem terenu u Crans-Montani.[9]
U sezoni 2020/21. imala je neke od najboljih performansi u karijeri, pobijedivši u četiri uzastopna superveleslaloma, istovremeno smanjujući dotad veliki zaostatak u ukupnom poretku za Petrom Vlhovom. S uspjesima je nastavila i na Svjetskom prvenstvu u Cortini d'Ampezzo; u superveleslalomu je odskijala na nivou prikazanom u Svjetskom kupu, osvojivši prvu zlatnu medalju na svjetskim prvenstvima, kojoj je dva dana poslije dodala bronzanu u spustu. Sa samo jednim plasmanom na postolje u veleslalomu u toj sezoni, pomalo iznenađujuće osvojila je zlato i u toj disciplini, u kojoj je aktualna olimpijska pobjednica Mikaela Shiffrin odskijala dvije vrlo dobre vožnje, dok su mnoge od vodećih veleslalomašica podbacile; pobijedila je za samo dvije stotinke, što je najmanja razlika u veleslalomu u historiji svjetskih prvenstava. Tako je postala druga Švicarka u historiji koja je osvojila dvije zlatne medalje na jednom svjetskom prvenstvu i prva u 34 godine nakon što je to uspjela Erika Hess1987. Na kraju je ipak završila na drugom mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa, ali je osvojila treći mali "Kristalni globus" u superveleslalomu.
U sezoni 2023/24. na postolje se plasirala 16 puta, od čega su polovina bile pobjede. Na kraju je drugi put u karijeri osvojila veliki "Kristalni globus", uz male u veleslalomu i superveleslalomu, dok je bez spustaškog ostala u posljednjoj utrci sezone.[10]
Lični život
Njen otac, Pauli Gut, potječe iz Airola, a majka, Gabriella Almici, maserka, rođena je u Zoneu (Lombardija).[11]