Prije izdavanja svog prvog albuma, Bijelo Dugme je imalo veliki uspjeh sa singl pločom "Top / Ove ću noći naći blues". Album Bijelog dugmeta diskografske kuće Jugoton trebao je biti izdat tokom proljeća 1975, ali menadžer grupe Vladimir Mihaljek uspio je uvjeriti rukovoditelje izdavačke kuće, te su izdali ploču tokom jeseni 1974.[2] Snimanja su započela 2. oktobra 1974. u Studiju Akademik u Ljubljani.[3] Album je producirala sama grupa Bijelo dugme uz pomoć Deče Žgura, koji je u to vrijeme bio producent u Studiju Akademik. Album je sadržavao novu verziju naslovne pjesme, koju je grupa Bijelo dugme prvobitno izdala kao singl ploču 1973, dok je još uvijek nastupala pod imenom Jutro.[4]
Opis
Muzički gledano, ovaj album predstavlja mješavinu nekoliko muzičkih stilova počevši od: rokenrola, boogieja, progresivnog roka i bluza sa čvrstim gitarskim rifovima, snažnim ritam sekcijama, zanimljivim solo dionicama na klavijaturi i kvalitetnim Bebekovim pjevanjem. Album otvara naslovna i ujedno najduža pjesma sa promjenama u strukturi i ritmu, koje prikazuju pune sviračke mogućnosti ovog sastava u okvirima progresivnog roka. Počinje uvodnim pastirskim pjevanjem Željka Bebeka u stilu bosanskohercegovačke narodne muzike uz zvuke prirode i ovaca (3 godine prije albuma "Animals" Pink Floyd-a). Za njima slijedi melodijski uvod na klavijaturi Vlade Pravdića uz pratnju Zorana Redžića na basu i Bregovića na električnoj gitari. Nakon pjevačkog dijela uslijedile su duže solo dionice na klavijaturi i gitari tipične za progresivnu rok muziku 1970-ih. A-stranu na LP završava "Bluz za moju bivšu dragu", veoma dobro odsviran bluz rok po uzoru na pjesmu "Since I've Been Loving You" britanske hard rok grupe Led Zeppelin s njihovog trećeg albuma. Istakli su se Bebek svojim kvalitetnim pjevanjem, Bregović sa solom na gitari i Pravdić svojim Hamond orguljama. B-stranu otvaraju dvije plesne rokenrol pjesme odsvirane u maniru "pastirskog roka" sa narodnim stihovima. Komponirane su po uzoru na muziku Chuck Berryja iz pjesme "Rock'n'Roll Music". Za njima slijedi kultna progresivna rok balada Bijelog dugmeta "Selma" sa zapaženim sviranjem Pravdića na Hamond orguljama i Bregovića na električnoj gitari. Ovo je ujedno i jedina pjesma na albumu u kojoj on nije bio tekstopisac. Zadnja pjesma je "Evo patim deset dana" odsvirana u istom maniru kao i prve dvije pjesme s B-strane ovog LP albuma.[5]
Omot albuma
Album je također bio zapažen po naslovnoj slici djevojačkih grudi u plavim farmerkama sa bedžom "bijelo dugme".[5]
Naslovnicu albuma dizajnirao je dizajner Dragan S. Stefanović, koji će također dizajnirati omote za buduća muzička izdanja Bijelog dugmeta.[6] Četiri decenije nakon izdavanja albuma otkriveno je da je ime manekenke bilo Ljiljana Božanić.[7]
Omot albuma Kad bi bio Bijelo dugme predstavlja pomak u zamišljanju naslovnica domaćih jugoslavenskih rock albuma, identičan kao smjena Bregovićeve muzike nastale na našoj rok sceni.