Mapa južne kupe; zemlje južne kupe (tamno zeleno), zemlje koje se nekad računaju kao zemlje južne kupe (zeleno), zemlje koje se rijetko računaju kao zemlje južne kupe (svijetlo zeleno)
U kontrastu s većinom Latinske Amerike, stanovništvo Argentinu, Čile, Urugvaj i najjužniji dio Brazila sastavljeno je većinom od ljudi evropskog porijekla s relativno malim brojem ljudi miješane rase.[1][2][3][4]
Također je zanemariv broj domorodačkog indijanskog stanovništva, dok je u urugvajskom slučaju domorodačko stanovništvo u potpunosti izumrlo.
Paragvaja sastavljena od mestika (miješanih Evropljana i Indijanaca), nije neuobičajeno da mješavina naginje više prema evropskom elementu (suprostavljenom relativno jednakoj količini oba), a u nekim je slučajevima to jedini razlučivi element.
Druga istaknuta i vjerovatno najznačajnija karakteristika Južnog konusa je visok prosjek standarda i kvaliteta života. Iako je Brazil poznat po priličnoj nejednakosti mogućnosti, HDI (Human Development Index ili indeks ljudskog razvoja) južne regije može se usporediti sa zemljama poput Bosne i Hercegovine, Bugarske i Lavije. Urugvaj, u kojem nepismenost tehnički ne postoji, dostiže istu razinu tog društvenog razvoja iako je suočen s prirodnim ograničenjima u industrijskom i ekonomskom razvoju. Argentina i Čile se prema HDI-ju smatraju razvijenim zemljama jer njihovi indeksi nadilaze mnoga mjesta u Evropi i ostale regije Prvoga svijeta. Visoka očekivana dob, zdravlje i pristup obrazovanju, značajno sudjelovanje u svjetskoj ekonomiji i profil nenadane ekonomije čini Južni konus najuspješnijom makroregijom Latinske Amerike.
Historijske oznake, klima
Iako mnogi teoretičari razvoj povezuju s umjerenom regijom, jasno je da je evropska namjera u koloniziranju ove regije bilo promovisanje nove perspektive života nasuprot većini latinoameričkih regija te Afrike i Azije, gdje je kolonizacija označavala obogaćivanje kolonije. Ljudi koji su zauzeli regiju bježali su iz ratova, često gladujući u svojim vlastitim zemljama ili tražeći osobno blagostanje u svim razdobljima od vremena otkrića.
Vrste klima su humidna suptropska, mediteranska, brdsko tropska, maritimno umjerena, subantarktička umjerena, brdsko hladna, pustinjska i semiaridino umjerena. S izuzetkom sjeverne regije Argentine (termalni ekvator u januar), čitav Paragvaj i regije poput Porto Alegrea, argentinsko-brazilske granice i unutrašnjosti pustinje Atacama rijetko pate od intenzivnih vrućina. Zima pokazuje većinom hladne temperature osim u Andama i pustinji Patagoniji (gotovo nenaseljene regije). Jaki i stalni vjetrovi i visoka humidnost donosi zimi osjećaj niskih temperatura. U ovoj regiji se nalazi pustinja Atacama, najsuše mjesto na Zemlji.
Najčešća biljka u regiji je drvo Araucaria (pinus) koje se većinom može vidjeti u Argentini i Brazilu. Jedine autohtone vrste pinusa pronađene na južnoj hemisferi imale su svoje porijeklo na Južnom konusu. Stepska regija, koja je smještena u Argentini i Brazilu, poznata je pod nazivom pampe, a njeni tipični stanovnici imaju mješavinu portugalske, španske i indijanske krvi, te se nazivaju gauchi. Maritimna tropska stabla, tundra, mediteranska vegetacija i pustinjske biljke predstavljaju prirodne okolnosti regije. Patagonija je, osim Antarktike, najčišće mjesto na Zemlji.
