PROFILPELAJAR.COM

Ivan IV
Ivan IV
Car Rusije
Vladavina	16. januar 1547 – 18. mart 1584.
Prethodnik	On kao veliki knez Moskve
Nasljednik	Fjodor I
Krunidba	16. januar 1547.
Veliki knez Moskve
Vladavina	3. decembar 1533 – 16. januar 1547.
Prethodnik	Vasilije III
Nasljednik	On kao car Rusije
Supružnik	Anastazija Romanova; Marija Temrjukovna; Marfa Sobakin; Ana Koltovski; Ana Vasilčikov; Vasilisa Melentev; Marija Dolgoruki; Marija Nagaja
Djeca	Ivan Ivanovič; Fjodor I; Dimitri Ivanovič
Dinastija	Rurik
Otac	Vasilije III, moskovski veliki knez
Majka	Jelena Glinskaja
Rođenje	25. august 1530. ; Kolomenskoje, Velika kneževina Moskva
Smrt	18. mart 1584.; Moskva, Rusko carstvo

Ivan IV Vasiljevič (ruski: Ива́н Васи́льевич; 3. septembar 1530 – 28. mart 1584.), poznatiji kao Ivan Grozni, bio je veliki knez Moskve od 1533. do 1547. i car Rusije od 1547. do smrti 1584. Tokom vladavine osvojio je Kazan, Astrahan i Sibir, pretvarajući Rusiju u multietničku i multikontinentalnu državu koja se prostirala na gotovo milijardu jutara (4.046.856 km²). Ivan je izvršio bezbroj reformi transformišući Rusiju iz srednjovjekovne države u carstvo koje je postalo regionalna sila. Njegove vojne kampanje su dovele do ekspanzije granica tadašnje Moskve uz rijeku Volgu.^[1] Postao je prvi vladar koji se krunisao kao car Rusije.

Djetinjstvo

Ivan IV je bio prvorođeni sin tada već starog velikog kneza Moskve Vasilija III. U trenutku očeve smrti 3. decembra 1533. Ivan IV ima samo tri godine i titulu velikog kneza. Po očevoj samrtnoj želji tokom njegovog maloljetništva regent postaje djetetova majka Jelena Glinska. Sljedećih pet godina ona uspješno vlada državom sprečavajući pokušaje državnog udara, sklapajući mir s Litvanijom i provodeći finansijsku reformu. Bez obzira na te uspjehe ona umire 1538 godine kao veoma omražena osoba zbog svog litvanijskog porijekla koje nikada nije odgovaralo ruskim nacionalistima. Koliko god je tih prvih pet godina regenstva za Ivana IV bilo mirno doba toliko je ono potom postala noćna mora. Cijelo razdoblje do punoljetstva velikog kneza doba je borbe za regentsku poziciju između bojara dinastije Šujski i Belski. U toj borbi oni su gotovo potpuno zaboravili na malenog kneza koji živi zapuštenim i po njegovom mišljenju ponižavajućim životom.

Krunidba

Krajem 1546. u vodećim državnim i crkvenim krugovima se došlo do zaključka kako je vrijeme za ukidanje regenstva. Kako bi se taj trenutak dostojno proslavio donijeta je odluka da se Ivana IV okruni za cara Rusije. Ivan je okrunjen 16. januara 1547. krunom Monomaha koju je po legendi bizantski car Konstantin IX Monomah darovao svom unuku velikom knezu Kijeva Vladimiru Monomahu Zajedno s tom krunidbom Ivan IV je trebao izabrati između hiljade kćerki iz plemićkih porodica svoju buduću suprugu. Njegov izbor je pao na Anastaziju kćer Romana, praoca dinastije Romanov. Ovo vjenčanje je zaključeno 3. februara 1547.

Zlatno doba

Postavši punoljetan Ivan IV je odlučio nastaviti provoditi majčine državne reforme. Najvažnija za budućnost će biti stvaranje prvog ruskog parlamenta koji se po prvi put okuplja 1549. Iako on tada ima samo ograničene ovlasti on će u trenutku izumrijeća dinastije svojim glasanjem određivati novog cara. Također manje od dvije godine potom novi car saziva Sveti sinod Ruske Pravoslavne Crkve zbog određivanja religijskih smjernica na području cijele države. Želja za modernizacijom ovoga mladog, poletnog cara se na tim parlamentarnim okupljanjima ne završava nego se donosi novi zakonski kodeks, formira se stalna vojska i dolazi do gradnje prvih štamparija. Pokušaji otvaranja Rusije svijetu su se s druge strane našli u problemima.

Pokušaj zapošljavanja stranih stručnjaka završava neuspjehom 1547. pošto je Poljsko-Litvanska Država naredila njihovo hapšenje. Drugi također neuspjeh je gradnja prve ruske prekomorske luke na rijeci Narvi 1550. Trgovci u nju na kraju nisu dolazili zbog prijetnji Poljsko-Litvanske države i Švedske. Da bi se ta prepreka zaobišla car stvara novu prekookeansku luku u gradu Arhangelsk također bez uspjeha. Niti trgovački sporazum sklopljen s Engleskom 1553. tu situaciju ne mijenja.

Bez obzira na sve te reforme da bi bio prihvaćen kao veliki vladar Ivanu IV je bilo nužno krenuti putem svog oca i djeda, to jest osvajanjima. Njegov veliki vojni uspjeh tada postaje pripajanje Kazanskog i Astrahanskog kanata 1552. i 1556. Omamljenost tim uspjesima Ivana uvaljuje u objavu rata protiv Litvanije 1558. kako bi Rusija dobila izlaz na Baltičko more.

Put u ludost

Odlučujući trenutak ove prvobitno uspješne vladavine na kraju postaje 1564. kada je Ivana izdao njegov general, koji prelazi na stranu Poljske i Litvanije čije trupe će voditi sljedeću godinu protiv Moskve. Na vijest o tome car se napokon slomio pošto je već od prije njegov porodični život bio potpuna katastrofa od koje on jedva zadržava svoju psihičku stabilnost.

Ivan IV, je smatrao još od djetinjstva da su mu majku otrovali boljari što se na kraju pokazalo istinitim. Njegovog sina i prijestolonasljednika Dimitrija Starijeg ubila je u drugoj godini života dadilja u navodno nesretnom slučaju. Njegova omiljena supruga Anastazija je umrla 7. augusta 1560. Ivan je za tu smrt optužio boljare i nekoliko ih pogubio. Moderna historiografija je u 20. vijeku tokom ispitivanja tijela careve žene zaključila da je ona zapravo bila otrovana. Ivanov gluhonijemi brat Juraj je također umro 1560. u 27. godini života, što je kod njega izazvalo dodatne sumnje. Još prije ta dva posljednja tragična događaja 1553. car se ozbiljno razbolio. Na samrtnoj postelji on tada traži od boljara da polože zakletvu vjernosti njegovom sinu što oni odbijaju očekujući njegov smrt. U očima kasnije oporavljenog Ivana oni su tada svi bili krivi za veleizdaju.

Zbog takvog razvoja događaja Ivan IV 1565. godine napušta Moskvu i objavljuje svoju želju da abdicira, ako mu parlament ne dadne potpune diktatorske ovlasti. Svi carevi zahtjevi na kraju su prihvaćeni.

Krvoproliće

Tom kapitulacijom Ivan IV Grozni dobija dijelove najbolje ruske zemlje u svoje ruke kako bi s novcem sa tih posjeda mogao financirati vlastite vojne snage koje o nikome drugom ne bi ovisile. Te trupe pod imenom opričnici su imale zadatak da uništavaju svaki potencijalni otpor carevoj vladavini. Po tome zadatku oni su u Rusiji bili najsličniji NKVD-u iz doba Staljinovih čistki u prvom djelu 20. vijeka. Njihovo najveće zabilježeno krvoproliće bilo je masovno ubistvo svih stanovnika Novgoroda po Ivanovom naređenju. Puno brojčano manje, ali za Rusiju mnogo važnije postaje likvidacija cijele porodice Vladimira od Staritse 1569. pošto je ta dinastija trebala naslijediti Ivanovu u trenutku njenog nestanka. Uz toga princa u sedam godina dugom krvoproliću pada također i veliki broj boljara s kojima je car imao puno neraščišćenih računa zbog smrti unutar svoje porodice. Ta okrutna ubistva boljara su na kraju ipak rijetko kada bila toliko potpuna da bi završila s eliminacijom boljarske familije. Konkretni primjer toga je dinastija Šujski čije glavne predstavnike Andreja i Aleksandra Ivan pogubljuje 1543. i 1565. Bez obzira na to posljednji Rurjikovič će biti unuk pogubljenog Andreja Šujskog car Vasilije Šujski.

Kao i svi koljači, ni opričnici nisi bili sposobni u sukobu s naoružanim protivnikom. Ti neprijatelji su bili Krimski Tatari, čija vojska 1571. pobjeđuju vojsku opričnika i pale Moskvu.

S tim događajem Ivan Grozni zaključuje kako je pokušaj s "opričnicima" propao. Njegov cilj u doba osnivanja je bio povećanje državnih poreznih prihoda i stvaranje vojske nezavisne o boljarima. Vojska je u ratu s Tatarima bila neuspješna, a s druge strane porezna primanja su radi pljačke pripadnika ove "specijalne vojske" propala. Nemajući drugog izbora 1573. Ivan Grozni ukida opričnikr i zabranjuje spominjanje njihova imena.

Ivan Grozni abdicira 1574, prepuštajući dobrovoljno vlast Simeonu Bekbulatoviču.

Zadnje godine

Abdikaciju Ivan Grozni završava 1576. kada mu Simeon Bekbulatovič vraća vlast koju je navodno imao. Rat sa Litvanijom 1558. napokon završava mirovnim sporazumom 1583. godine kojim Moskva nije dobila ništa. Jedina teritorijalna ekspanzija Ruske države ovoga razdoblja je osvajanje Sibira što Ivan financijski podržava.

Posljednja tragedija ovoga cara bilo je ubistvo vlastitog sina i prijestolonasljednika Ivana. Hodajući po dvoru 1581. Ivan Grozni je primijetio sinovu ženu koja se po njegovom mišljenju šetala neprilično obučena. Kako bi dokazao što misli o njenoj modi Ivan Grozni je udara što gotovo automatski dovodi do pobačaja. Čuvši za taj događaj princ Ivan koji je jedini bio slobodno razgovarao s ocem, posvađao se s njim, a car ga je u napadu bijesa udario štapom u glavu. Nekoliko dana potom princ Ivan je umro, a tokom sprovoda zbog tuge Ivan Grozni udara svojom glavom o sinov lijes.

Posljednje godine života Ivan Grozni svima naočigled propada i izgleda kao da ima minimalno dvadeset godina viška. Bez obzira na to propadanje on pokušava po svaku cijenu dobiti još jednog sina znajući kako sudbina njegove dinastije visi o tankoj niti. Jedan od tih pokušaja se dogodio navodno 15. marta 1584. kada ga savjetnici Bogdan Belski i Boris Godunov sprječavaju da siluje ženu (i Godunovu kćer) svog nesposobnog sina Fjodora I. Stvarni razlog za ovaj zločin se može naći u testiranju na dvoru i da među boljarima rašire teorije kako je ona sterilna. Tri dana poslije Ivan IV Grozni umire od posljedica trovanja dok igra šah s Bogdanom Belskim.

Ti njegovi pokušaji da dobije drugog sina na kraju su se pokazali uspješni pošto mu se 1582. rodio sin Dimitrije koji će kasnije navodno umrijeti od vlastite ruke.

Žene i djeca

Anastazija Romanovna (otrovana 1560), brak je sklopljen 1547. godine.

sinovi: Dimitrije (ubijen u 2. godini života), Ivan (ubijen od Ivana Groznog 1581), car Fjodor I

Marija (po mišljenju Ivana IV otrovali su je boljari 1569)

sin: Vasilije (umro 1563)

Marfa (po mišljenju Ivana IV otrovali su je boljari 13. novembra 1571)
Ana (umrla 1627) brak trajao od 1572. do 1575. Do rastave dolazi zbog Anine sterilnosti.
Ana (1575) pretpostavlja se da je ovo bio nevjenčani brak
Vasilisa (vjenčanje 1576 ?) imala ljubavnika
Marija (vjenčanje 1579 ?) tokom bračne noći Ivan Grozni je otkrio da nije djevica. Sljedeći dan je zatvorena u samostan.
Marija Nagaja (umrla 1610). Brak je sklopljen 1580.

sin: Dimitrije (19. oktobar 1582 – 15. maj 1591), navodno pao na vlastiti nož.