Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.
Rođen je 1946. godine u mjestu Muila, današnji Gabon, u narodu Gbaje. Završio je fakultet za oficire u centralnoafričkoj provinciji Buar.[1] Do 1969. je postao viši poručnik, a 1975. kapetan.[1] Car Jean-Bedel Bokassa ga je 1978. unaprijedio u čin brigadnog generala,[1] jer je istukao francuskog neopunomoćenog oficira, koji se nije prikladno odnosio prema Bokasi.[2][3] Nakon što je Bokasa srušen s vlasti 1979, Bozize je u Dakovoj vladi postao ministar odbrane.[1] U sljedećoj vladi Kolingbe, bio je ministar za informacije.
Bio je učesnik propalog pučaAnge-Félix Patasséa1982,[4] pa je pobjegao iz zemlje sa još 100 oficira. Tokom egzila je boravio u Francuskoj.[5] Bio je uhapšen u Beninu1989. i zatvoren. Osuđen je zbog učešća u puču, ali je pomilovan 24. septembra 1991. i pušten 1. decembra iste godine.[1][6] Poslije toga se vratio u Francusku i tamo živio još dvije godine.
Tokom raspada Istočnog bloka, na vladu Centralnoafričke Republike vršen je pritisak da pokrene demokratizaciju političke klime u zemlji. U međuvremenu je Patase 1993. godine pobijedio na predsjedničkim izborima. Bozize se vratio u CAR i ostao Patasin pobornik, a ovaj ga je unaprijedio u šefa oružanih snaga.
Nakon pokušaja puča 2001,[7] Patase je postao nepovjerljiv prema Bozizeu i smijenio ga s funkcije šefa oružanih snaga. Bozize je kasnije uspješno izmakao njegovim snagama i pobjegao u Čad.[8][9] Od tamo je nastavio da komanduje pobunjenicima u borbi protiv Patasinih snaga.
Bozizeove trupe osvojile su glavni grad Bangui15. marta 2003, što je označilo njegovu pobjedu u ratu.[10] Patase je otišao u egzil u Kamerun, a zatim u Togo. Bozize je izabran za predsjednika tek na izborima 2005,[11] a ponovo je pobijedio i 2011. godine.
Sukob 2012-13
Krajem 2012. godine, pobunjenička koalicija pod imenom Seleka pokrenula je rat protiv Bozizeove vlade. Bozize je zamolio Francuze za pomoć u slamanju pobune, ali su ga odbili. Primirje je potpisano 11. januara2013, a Bozize je pristao da na mjesto premijera postavi opozicionara Nicolasa Tiangayea.[12]
Međutim, pobunjenici su se ponovno digli na oružje 22. marta 2013, optužujući Bozizea da je prekršio uslove mirovnog sporazuma. Pobunjeničke snage su 24. marta 2013. prodrle u glavni grad i zauzele glavne institucije, uključujući i predsjedničku palaču. Bozize i njegova porodica sklonili su se u susedni DR Kongo.[13]
Kalck, Pierre (2005), Historical Dictionary of the Central African Republic (3rd English izd.), Lanham, Maryland: The Scarecrow Press, ISBN0-8108-4913-5
Mehler, Andreas (2005), "The Shaky Foundations, Adverse Circumstances, and Limited Achievements of Democratic Transition in the Central African Republic", u Villalón, Leonardo Alfonso; VonDoepp, Peter (ured.), The Fate of Africa's Democratic Experiments: Elites and Institutions, Bloomington, Indiana: Indiana University Press, str. 126–152, ISBN0-253-34575-8, OCLC57414663
Titley, Brian (1997), Dark Age: The Political Odyssey of Emperor Bokassa, Montreal: McGill-Queen's University Press, ISBN0-7735-1602-6
